SAMOCA

 

I kada zora smijeni duboku noc

I kada se zacuje prvi pijev ptica

Moja dusa poljem cvijetnim luta

Nebili pronasla svoga druga mila

Jer sam sam

 

 

I kada se u podne Sunce u zenit digne

I kada nad Gradom polegne omara

Moja dusa brijezima vrluda

Nebili pronasla svoga druga draga

Jer sam sam

 

 

I  kada suton nad Gradom padne

Kao sjecivo ostro pod rukom krvnika

Moja dusa ostaje pusta

Jer je nehotice pozeljela svoga druga

Kao sto mati cedo svoje  zaziva i draga

 

 

I kada smrtni casak dode

I kada sjajne zvijezde prekriju nebo tamno

Ja se sjetim Tvoje ljubavi plam

Sto se tiho kradom  u moju postelju usulja

I ja onda vidim lice tvoje njezno

Veliku silu bujnih grudi

I kosu koja mirise kao zumbul plav

I moja dusa tada tiho usne

Sa mislju  kako su i zvijezde nebeske

konacne i usamljene kao ja

 

 

zlatan gavrilovic kovac