Kameni anđeo u parku prepunom šetača

Misli... osjećaji pokraj njega teku

Mnoštvo duša čineći malu nepresušnu rijeku

Na licu mu zamrznute kapi kiše

Što maloprije je pala

Jedna ga zraka sunca obasjala

On se smiješi...u kamenu živi

Da može pomilovao bi sva ta tužna lica

Ali samo je kamen od vremena sivi

Na kojeg ponekad sleti pokoja ptica

Dani i noći.. u neprekinutom nizu

Vijekovi kraj njega su prošli

U kamenu anđeo se smiješi

Želi da oživi.. nekog da utješi

Olovno vrijeme ne da mu da prodiše

Kamena krila u nebo bi da polete

Vjetar ga grli...ispiru kiše

Prolaznike gleda.. sa puno sjete

Kraj njega djevojčica je stala

Pričinilo joj se da začula je riječi

„zvijezda za tebe je pala

Ljubav sve boli izliječi“