Kao feniks iz pepela
Moja se duša uvijek iznova rađa
Šarenim se perjem iluzija kiti
I prije no što u vatri sagori
kao slap niz obronke će liti
Oceani i usahla mora
Rijeke što iza planine zađu
Ploviti se mora
cvijećem kitim svoju lađu
Kao feniks porodit ću se iz sunca
Iz ljubavi što mi srce sagori
I zasjat će na nebu
Moji zvjezdani dvori
Poletjet ću poput ptice
Na oblaku nekom
Možda ugledam i tvoje lice
Kao feniks iz pepela otresam krila
Uvijek snažna uvijek nova
Iako sam oduvijek na tom svijet bila
Prepuna čežnje , prepuna snova
bglavac
edin.kecanovic
