Moj je život isprekidana priča

pamtim svoja proljeća

lice nasmijanog mladića

košare pune jesenskog voća

sunce nad obroncima zavičaja

cvrkut vrabaca na hrastu

crvenu ružu maja

prvu doletjelu lastu

kišu što lokve na puteljku stvara

prve ljubavi, rastanke i sjete

ljubičicu dok cvjetove otvara

u meni je razigrano dijete

pamtim majčine tople riječi

igre sa klikerima na prašnjavoj cesti

mostove koje morala sam prijeći

tuge koje morala sam sresti

raskršća na kojima sam stala

smjerokaze na putu

anđele što sam srela

ljubavi u svome skutu

snove što sam razlistala

kao bijele.. neispisane stranice

početak bajke zapisala

dotičuć nebesima granice

pamtim sve strahove

što su dušu mi ranili

horizonte koji cilj su odmakli

I anđele što su dodali mi ruku

tajne bića mi dotakli

Pamtim sve vjetrovite noći

I prizore koje je rumena zora dotakla

Dane kad stekla sam čarobne moći

I sagradila svoje kule od stakla

Dječje osmijehe što brzo su izrasli

u ozbiljna poznata lica

crvene makove koji su ugasli

u sutonu sa krikom ptica

moj je život isprekidana priča

maglenog početka i neizvjesnog kraja

kao ogrlica puna djelića

koju sjena mi uzaludno spaja