Ćutiš li moju čežnju

ti prijatelju mog životnog puta

zaboravili smo sve što smo znali

pa u snu nekom živimo

od života do života duša nam luta

pri rođenju sjećanje nam ukrali

zadaću odrađujemo iznova

u mreži rasplinutih snova

 

 Znaš li moj životni druže

da sreli smo se odavno

gdje raste i trnje i ruže

a oko nas ptice sudbine

neprestano kruže

Slobodna volja veliš

svatko sudbinu bira

ali ja još uvijek

sljepljujem svoja pokidana krila

dozivaju me iz daljine slutnje

pregažena stoljeća oko mene plaze

zato sam puna šutnje

Iako koraci mi sa tvojima gaze

 

 grliš me u tišini

zagrljaj prisni...znani

onda me u rosna jutra vodiš

suze ostavljaš po strani

a ja nosim u sebi tisuću pitanja

sa zvijezde sam potekla

ne gledaj moja saplitanja

tvoja suza mene je opekla

ćutiš li moju čežnju

Iza zavjesa opsjena što diše

otkucajima naših srca

 stihove ove

o tebi i meni...piše..

 

 sakupila sam raznobojne bisere

kroz stoljeća mnoga

uvijek tražeći sebe

uvijek tražeći tebe

u osmijehu Boga

grlio si me bezbroj puta

nekad bio mi brat.. majka... dijete

otresao sijedu vlas sa mog kaputa

ispraćao me sa puno sjete

snove smo mnoge zajedno odsanjali

 mnoge  nanizane živote

ali još uvijek dosta mi nije

tvojega srca dobrote

 

Kad sretnemo se opet

ružu žutu u zapučak stavi

možda ona stanice preživi

maslačak..zelenu travku

u krajolik sivi

zagrli me u vjetrovitim noćima

jer naše se duše neprestano sreću

prepoznavajuć se u očima