Osvjetljeni rubovi duše

Iz starih zidina

Izniklo neko čudno cvijeće

dotičem misli

kao mirnu površinu vode

nije važno vrijeme

ni odlasci usplahirenih lasta

u dubinama još kraljuje

moja razigrana mašta

kapetani se kući vraćaju

nasmijana lica

a tamo na obzoru neba

sjaji zvijezda padalica

sve ka smiraju vodi

povjetarac melodiju njiše

na granama dozrelih želja

život je neprestana igra

smjena tuge i veselja

osvjetljeni rubovi duše

zaostale tragovi mraka

u nepovrat odnosi

na krilima sunčana zraka

zvone žice vjetra sanjara

raspršuju se baloni sjete

puštam ih ka nebu da polete