Među lišćem staza mokra od kiše

ispod grane skrilo se gnijezdo ptice

bijeli oblak nebom put svoj piše

mjesečevo blijedo lice

zimsko jutro

na vjetru drhti ogoljena grana

ruža u vrtu  sama

na žicu sletjela je vrana

na prozoru okićeno drvce

božićna zvijezda

prosjak ulicom prosi

osmijeh...ispružena ruka

suza na licu

sjećanje  urezalo bore

a tamo u daljini

planine rumenilom  gore

stisak ruke

Sretan Božić

ispaćena zemljo

radnici na ulici bez plaće

sirotinja bez krova

dijete u naručju plače

roditelji bez snova

starica  na cesti

ugasli pogled u daljinu  

može li se ljubav sresti?

oduprijeti se sjeti?

Badnje jutro

sa crkve zvuk zvona

razbija tišinu

neki drugi ljudi

u bundama sakrili dušu

ne želeć srce da ogole

a suze djeteta u štali

odavno ih ne bole...

Njima su važniji puni stolovi

pokloni bez mjere

prazna im duša

bez zrnca vjere

još se osmjehuju

zagrljaje lažne dijele

ma kome se oni

 osim sebi vesele?

Badnje jutro

sunce iza oblaka viri

skrila se u srce tuga

čak je i svoje boje

od srama sakrila duga