Kad magla prekrije dolove i sela

Ptica srca dolijeće mi bijela

Šapćući mi o tebi nježne riječi

Iako mi duša biva nevesela

Potoci tuge prestaju kroz mene teći

Na vatri sjećanja grijem svoje ruke

Tiho magla oblike prekriva

Nazirem u daljini nedosanjane luke

Istina u meni bude tako živa

Ne može magla prekriti ljubav

Koju si mi majko dala

kao zarasle grobove u travi

Zvijezda na sivom nebu

Svjetlost svoju meni šalje

Krajičak neba u sutonu  se plavi

Otrgnuto srce poput barjaktara

Vjetar misli odnosi sve dalje...

Siva magla  je stala

Na raskršću nekom

ocrtavajući sjene

Tvoja se ruka

kroz vječnost pruža

Osjećam ti dodir..grliš li to mene...