Stope mi u žutom lišću tragove rišu

put kroz  maglu i kroz  kišu

 vjetar sa planine nadimlje bijela jedra duše

put mnoge varke sprema

vlastita me sjena iza zavoja čeka

ali ja se svjetlošću ogrnem

i zažuborim kao modra rijeka

razigrani konji  mašte oko mene skaču

anđeli čuvari sa mnom smiju se i plaču

ljubavlju se napojim

i mir u mene poteče

kamenčiće  više ni ne brojim

dok prekriva me sanjivo veče

u zjene mi suton  uniđe,san mi slike niže

svakim korakom vječnosti sam bliže

još samo da kapiju pronađem

i na oblaku bijele dvore

u predjele beskraja zađem

gdje vatre uvijek gore

toplinu srca da prigrlim

i darujem je svijetu