Zašto grliti drveće?

Objavio Čarobna šuma

Piše: Boris Pecigoš

Zato što godi.

M’da, ali kad se piše tekst onda valja napisati nešto opširnije, zar ne!? A uvijek postoje i oni kojima ugoda, uživanje i radost koji proizlaze iz grljenja drveća nisu dovoljni razlozi, nego žele znati više, um traži činjenice s kojima može baratati, kategorizirati, katalogizirati…

Nisam siguran koliko postoje znanstvena objašnjenja za takvu rabotu, ali već se dugo govori o “tajnom svijetu biljaka”, o tome kako drveće i bilje također osjećaju, međusobno komuniciraju sustavom korijenja, a čak postoje i snimke muzike koju stvara drveće.

Narodna predaja, legende, a posebno alternativna scena o drveću imaju štošta za reći. Primjerice, postoje osobe koje tvrde da pričaju s drvećem ili s nevidljivim bićima koja u njegovim krošnjama obitavaju. Ne želim ulaziti u osnovanost takvih priča i iskustava. O tome se na internetu može pronaći mnogo svjedočanstava, teorija i učenja, pa neka svatko prosudi po vlastitom nahođenju i u skladu s osobnim vjerovanjima.

Drvolaženje

U narodnoj medicini pak postoji čitav pravac koji se naziva dendroterapija – liječenje drvećem ili uz pomoć drveća. Osim provjerenih ljekovitih svojstava drveća, njegovog lišća, kore, smole, cvjetova ili plodova, spominje se i energija drveća od koje možemo imati koristi dok smo u kontaktu s njim. Vidari preporučuju ne samo sjedenje pored drveća ili grljenje, nego i penjanje po njemu, takozvano drvolaženje, kako bi se snaga drveta što više preuzela, odnosno razmijenila s čovjekovom. Kažu da je važno i svjesno disanje dok smo u takvom kontaktu s drvetom.

Tako postoji drveće donori, donatori, davatelji energije, koje ima sposobnost da u sebi akumulira veliku količinu kozmičke energije. To su npr. hrast, breza, bor, bukva, cedar, bagrem, klen. Pokušajte osjetiti koje od nabrojenog drveća nosi mušku energiju, a koje žensku. Također je zgodna igra pokušati osjetiti ostale nijanse karaktera pojedinog drveta. Siguran sam da ne postoji osoba koja ne bi mogla barem nešto reći o svakom od ovih stabala. To je jedan od pokazatelja da smo neodvojivi od prirode i da u svima nama leži makar latentno znanje.

Postoji i drveće koje oduzima energiju, ne u negativnom smislu da bi nas ono slabjelo i iscrpljivalo, već takvo drveće iz nas izvlači negativnu energiju i pomaže nam nositi se s neugodnim emocijama. Najjače u tom pogledu su sve vrste topola i vrba. Slabiji, ali također vrlo korisni su i kesten i jela. Za jelu kažu da posebno dobro pomaže u nošenju s osjećajima (neopravdane) krivnje. Kad smo tužni, napeti ili rastrojeni, naslonimo se uz takvo drvo leđima, a dlanove priljubimo uz deblo.

Rekao bih da postoji još jedan vrlo konkretan razlog za grljenje drveća, a to je ljudska taktilnost. Tko nema potrebu uzeti u svoje ruke i opipati ono što želi bolje doživjeti (na negodovanje npr. muzejskog osoblja)!? Tako je i s drvećem i prirodom. Vidjeti drvo i diviti mu se kao da je nepotpuno ako ga barem malo ne dotaknemo. Samo, treba se toga sjetiti dok smo u šumi! U prirodi juriti kao što jurimo gradom je loša navika koja otkriva nesvjesnost. A sram od toga što će neki prolaznik misliti ako nas zatekne sljubljene sa stablom treba zamijeniti sa sviješću da služimo kao primjer i poticaj drugima.

I za kraj, evo nekoliko fotografija s raznih svjesnih planinarenja gdje grlimo drveće: