Kretanje stvaranja i zen čuvari tišine i samoće

Objavio Čarobna šuma

Piše: Boris Pecigoš

Boravak u prirodi (okruženi gustom zelenom šumom), fizička aktivnost (hodanje i nošenje kamenja), rad na sebi (osvještavanje putem zen karata), kontakt sa zemljom (boravak u kamenolomu), rad s rukama (prebiranje kamenja), poticanje kreativnosti (stvaranje land art-a) i igra (nesputana igra) obilježili su našu prvu radionicu u prirodi u sklopu projekta “Land art park Bizek – Oda prošlosti”.

Nisam znao što očekivati niti kako će se sve odvijati, samo sam slijedio onaj inicijalni impuls za ovakvom radnjom. Odlučne namjere nije nedostajalo unatoč slabom odazivu i oblačnom nebu pred kišu. Kad smo kasnije odlazili iz kamenoloma bili smo pod izrazito snažnim dojmom svega što se dogodilo i što smo doživjeli.

“Snježna pahuljica nikad ne padne na pogrešno mjesto”. Citat iz knjižice sa zen mislima savršeno je došao na našu prethodnu raspravu o obiteljskim odnosima i onome što je bilo, “a moglo je biti drugačije”. Tu smo gdje jesmo, očito sa savršenim razlogom, iako ga možda ne razumijemo. Osim toga, poruka nam je potvrdila da smo danas ipak trebali doći u kamenolom, što nam se kasnije i potvrdilo.

Izvlačili smo zen karte s namjerom da otkrijemo što nam u tom trenutku “pati” zbog utjecaja iz prošlosti s kojom nismo pomireni. Ogorčenost, sputavajuća uvjerenja, ograničavajuće navike, nedostatak vjere u sebe i milijun drugih stvari uzrokovanih nekad davno mogu nas priječiti da živimo punim plućima. Zen kartom nismo htjeli analizirati prošlost (“kopati po kanti za smeće”), već dobiti uvid u onu energiju/vrlinu koja stoji latentna zbog još uvijek negativnog utjecaja prošlosti. Osvještavanjem toga bliži smo samorealizaciji. Osim toga, prikladno je bilo da se baš u kamenolomu, koji odiše duhom prošloga zbog brojnih fosila, pozabavimo tom materijom. Zen poruka nam je ujedno stvorila namjeru s kojom je svaki sudionik gradio svojeg “zen čuvara”. To je simbolična, ali izrazito snažna gesta, da “čuvar” čuva ono što je prošlost ugrožavala, dok nju ostavljamo zemlji i kamenu da počiva u miru.

Izvučene zen karte su donijele vrlo snažnu poruku svakome. Jasnoća i razumijevanje su bili veliki, čak i potresni. Krenuli smo pronaći lokacije za gradnju svojih “zen čuvara”. I tako su nastali Zen čuvar tišine i Zen čuvar samoće. Tišinu je potrebno čuvati od mnogobrojnih glasova koji naređuju, govore što se smije, a što ne, kako se nešto treba napraviti, i kako stalno treba djelovati, te biti funkcionalan i djelotvoran. Samoću je potrebno čuvati od navike oslanjanja na druge zbog nevjerovanja u samoga sebe. Ruke su tražile kamenje, a skulpture su nicale. Vrijeme nismo osjetili, kao ni kišicu koja je počela rominjati. Prisutnost i oduševljenje je ono što je bilo nazočno. Igra.

Toliko nas je zanijelo da smo, unatoč kiši, napravili i jedan zajednički land art namjere, kojeg smo kasnije nazvali Kretanje stvaranja. Outsider treba stvoriti svoj krug, a ne tražiti ulaz u neki krug za kojim čezne. Tako sam prvo donio kamen koji predstavlja središte, a onda smo zajednički radili krug. Krug bismo napravili i bez središta. No, ono upućuje na tok kretanja stvaranja.

Na odlasku sam cijelo vrijeme imao osjećaj da sam nešto zaboravio u kamenolomu, da mi je tamo nešto ostalo. Poslije sam pomislio – i jest, ostalo je. Bili smo laki, sretni, ispunjeni, radosni, gotovo kao da smo sanjali današnji dan. Uvijek se iznova čudim koliko boravak u prirodi, a napose rad rukama i kreativno izražavanje mogu čovjeka gurnuti u osjećaj zadovoljstva samim sobom.

.