Et: grč. V. misi, misterija.

Mit je usmeni ili duhovni sustav simboličnih predodžbi s više značenja i razina. Na spekulativnom planu, mit je spoznaja putem uspostavljanja korespondencija, a na operacijskom planu, on je obred Što preuzima i ponavlja arhetipe. Mit se najčešće pojavljuje u vidu pripovijesti ezoteričnog porijekla, ezoteričnog utoliko što je mit nosilac simbola i što su ti simboli povezani u shemu koja je i sama simbolična te po tome što se mit doživljuje kao iskustvo posvećenika, što ga shvaćaju (u e-timološkom značenju te riječi) samo posvećenici.

M. Eliade pobraja slijedeća obilježja mita: mit je zbiljski (smatra se otkrovenjem), svet (pripovijeda o božanskim, svetim djelima) i vječan (odvija se u svetom vremenu iskona). ukratko, transcendentan je. Istodobno, mit je egzemplaran (služi kao uzor za ponašanje ljudi), dakle, ponovljiv je (ponavljanjem ga se mora zapamćivati i uvijek iznova ostvarivati kroz obrede) i suvremen (u njemu se stalno obnavljaju Raj i Iskon), dakle, paradigmatičan je. Napokon, mit je nadličan (nema pisca, samo pripovjedače) i značenjski (ezoteričan, poučan, sveobuhvatan) {Aspekti mita, str. 14. sq).

Klasifikacija mitova. S obzirom na način izlaganja, mitovi mogu biti: književni (pripovijest), konceptualni (najhitnija i nesporna je tema), vizualni (stvarna slika ili igra predodžaba), personalni (idealizirani portret). S obzirom na sadržaj, mitovi se dijele na: mitove o porijeklu (tzv. etiološki mitovi), mitove o svrhama (tzv. eshatološki mitovi), mitove o strukturama ili funkcijama (ontološki) i dr. (L. V. Thomas, Les religions de l'Afriaue noire, izd. Favard-Denoel, 1969, str. 73-74). Npr: mit o Adamu i Evi je književni mit (postoji i prenosi se u vidu zapisane pripovijesti) i etiološki mit (izvještava o porijeklu čovječanstva i zla u čovjeka).