GLAZBA SFERA

(Vrlo slobodni prijevod grčkog izraza  κοσμική των αρμονία, kozmički sklad. "Sfera" je u odnosu na Pitagorino mišljenje anakronizam, a "glazba" ima odviše uzak smisao).

1) (uži smisao) Uspostavljanje odnosa koorespondencije ( na način kako su to činili Pitagorejci) između udaljenosti sedam Planneta od Zemlje (podijeljenih naizmjenično na dvostruke i trostruke intervale, slično glazbenoj ljestvici) i trajanja njihove vrtnje sa, s druge strane, intervalima sedam tonova ljestvice (oktave i njezinih harmonijskih podjeljaka, kvinte i kvarte čiji je razmjer izražen brojevima 2, 3, 4; 1/ 2, 2/3, 3/4).

Na taj način izračunata udaljenost od Zemlje do Mjeseca iznosi 1 ton, između Mjeseca i Merkura 1/2 tona,  Merkura i Vener 1/2 tona, Venere i Sunac 1 i 1/2 ton, Sunca i Marsa 1 ton, Marsa i Jupitera 1/2 tona, Jupitera i Saturna 1/72 tona, Saturna i sfere stajaćih zvijezda 1 i 1/2 ton, a sedam planetarnih orbita tvori Orfejevu heptakordnu liru.

v. analogija, Pitagorejstvo, tetraktys, zvuk.

Napmena: Redoslijed planeta danas je drugačije utvrđen (polazi se od Sunca i niz glasi Sunce, Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter i Saturn). Bodeov zakon(1778.g.) donosi obnovljenu teoriju o kozmičkom skladu (M. Ghyka, Essai sur le rythme, izd. Gallimard, str. 125).

2) (širi smisao) Istodobnost i suglasje zvukova sfera (sfera, izvorno Aristotelov pojam, ovdje označuje zonu utjecaja pojedine planete ili neba stajaćih zvijezda).

"Monah, (...) s tim jasnim, nebeskim uhom što je savršenije od ljudskog čuje i ljudske i nebeske zvukove, bilo daleke, bilo bliske..."(Tipitaka, Suttapitaka, I; Dighanikaya, 2; Samannaphalasutta, 87. sq.engl. prij. S.B.B.br.2, 1899).

B.P. Duhem, Le systeme du monde, 1913, sv. I, str. 61. sq. sv. II, str.8-17;
A. Delatte, Etudes sur la litterature pythagoricienne, 1915. str. 257-264.