TIJAZA

Et: grč. ftCotoog = udruga, druStvo: ophodnja.

Gomila koja prati Dionizovu sliku u povorci ili koja se okuplja prigodom Dionizovih svečanosti. Takav skup može biti mješovitog sastava ili ograničen samo na žene (bakantice, menade).

„Vi, družbo ženska, pratnjo [thiasos], I društvo puta mog- / iz barbarije vas dovedoh sa sobom, •/..." (Euripid, Bakantice, op. cit, sv. I, str. 147).

Napomena: Član tijaze zove se tijazot (thiasotes)*.

V. bakant(ica), Dionizijstvo, inicijacijska organizacija, tajno
društvo.

B. Foucart, Des associations religieuses chez les Grecs, 1783.

TIJELO

U njemačkom jeziku za tijelo postoje dvije riječi: a) Korper = materijalna tjelesnost i b) Leib = vidljiva zbilja s bojom i oblikom (cf. E. Benz, Les sources mystiques de la philosophie
romantique allemande, izd. Vrin, 1968, str. 57-60).
t 1) (fizika) Svaka materijalna supstancija, tvar.

Paracelsus je, a i neki drugi alkemičari, smatrao da postoje samo tri vrste tvari: Sumpor, Živa i Sol (ili Arsenik), metafizički shvaćenih kao djelatno, trpno i neutralno načelo, načelo jedinstva. (Opus Paragranum, posthumno, 1565, franc, prij. 1631).

2) (filozofija) Životinjski ili ljudski organizam.

„Tijelo se ne razlikuje od Duše. Tijelom nazivamo onaj dio Duše što ga opažamo pomoću naših šest osjetila, a ona su, u našem stanju, vrata Duše." (W. Blake, Vjenčanje Neba i Pakla, 1793, III).

3) (ezoterizam) Vidljiv ili nevidljiv, jedini ili jedan od mnogih oblika živog bića po kojem ono uopće postoji i koji uvjetu je njegovu bit. Prema modernom okultizmu, biljka posjeduje dva tijela: fizičko i eterično, (v. suptilno tijelo, duša).

„Rupa (sansk). Tijelo, svaki oblik, odnosi se čak i na oblik bogova koji su za nas subjektivni." (H.P. Blavatskv, Teozofij-ski glosar, str. 328).

Buddhinski ezoterizam (cf. Mahdydnayogdcdra) opisuje tri Tijela Buddhe: Tijelo preoblike (Nirmdnakdya)* (stvarno tijelo), Tijelo biti (dharmakdya) (tijelo kao osnovna čestica postojanja)* i Tijelo užitka (vječno tijelo s nadnaravnim sjajem) (sambhogakdya) (cf. Asanga, Mahdydnasutralamkdra, prij. izd. Champion, 1911). Vajrayana dodaje i četvrto tijelo, Tijelo vlastite prirode i uspostavlja korespondenciju sa četiri cakre u Budizmu.

B. A. Koyre Mystiques, spiriiuels et alchimistes du XVI' s. allemand (1955). bibl. Idees, 1971, br. 233.

TINKTURA

n V. bojenje.

TIP

1) (hermeneutika) Kršćanski egzegeti, medu njima prvi sveti Pavle, ustanovili su da se određeni događaji, ustanove, zbiljske (povijesne) ili izmišljene (mitske, književni likovi) ličnosti pojavljuju s jedne strane kao primjeri, tj. kao moralni tipovi, a s druge kao nagovještaji, tj. kao profetski tipovi.

Zbilja korespondentna tipu naziva se antttip. Može biti pojmljena na dva načina:

a) „realistički" (Prva Petrova poslanica, 3,21), što će reći da je tip tek naznaka, a povijesna je zbilja njegovo ostvarenje: npr. krštenje je punina (antitip) zbilje čiji je zametak (tip) Noina Arka;

b) „idealistički", što, upravo suprotno, znači da je tip duboka zbilja, idealni oblik, a povijesna činjenica je njegova puka sjena; npr. Melkisedek je (apstraktni) tip, a Isus je njegov (konkretni) antitip (Pavle,

Poslanica Hebrejima, 8).

tipologijom nazivamo spoznaju i primjenu u praksi pojmova tipa i antitipa. tipološkom ekspozicijom nazivamo na taj način utvrđeno značenje tekstova Starog ili Novog Zavjeta-

V. alegorija, analogija, hermeneutika, hermeneutički

smisao.

B. Joachim de Flore, Concordia Novi ac Veteris Testamenti (oko 1200. g, I. izd. 1519, pon. izd. Frankfurt, 1964); J. Botune, Mysterium Magnum, pogl. 63.

2) (metapsihika) S proširenim sadržajem, pojam Tipa u o-blasti Djelovanja znači isto što Ideja u oblasti Spoznaje.

B. M. Eliade, Le mythe de Vitemel retour, str. 52. sq.

TIRS

Atribut Dioniza/Bakha, insignij Bakantica i Menada. Tirs se pojavljuje krajem V. st. pr. n. e, obično u vidu koplja du-ljeg od visine čovjeka koji ga nosi, sa svežnjem bršljanova lišća privezanim na vrhu. Sin: bakant (v. bakant 3).

„Sretna l'stvora, tkogod blažen / Svetu znade službu božju, / biće svoje čisti, / Dušu redom svetim redi, / Gorom klikom kliče/U očišćenju svetom / I Kibele, majke velje, / Sveti obred pravo vrši, / Štapom - tirsom maše, trese, / Bršljanom se kiti, vjenča / i Dionisa nam diči!" (Euripid, Bakantice,

op. cit, sv. I, str. 148).

V. Dionizijstvo,

insignij, tijaza.