ŽARGON

Et: franc. jargon; ,,(kraj XII. st. Marie de France) ,jezik ptica '; (X V . st) ,jezik lopova'; iz istog korijena kao gazouiller = cvrkutati, tepati" (Nouveau diction­ naire etimologique et historique, II. izd, Larousse, 1971, str. 401).

,,Ne označavamo li riječju ,žargon' i konvencionalni jezik upotrebljavan u pojedinim tajnim društvima, naročito u Kompanjonaži? . . ." (R. Guenon, Etudes sur la Franc-Macpnnerie et le Compagnonnage, 1975, izd. Traditionnelles, sv. I , str. 35).

Sin: ,,šatrovački jezik", ,,pelerinski jezik" . Žargon nastaje iskrivljavanjem nacionalnog jezika na razini leksika i izgovora.

1. v. jezik ptica.
2. A. Ziwes, Le jargon de M. Francpis Villon, 1960, izd. P.R. Waltz et M. Puget, 287 str.

 

ŽIVOT POSLIJE SMRTI, PREŽIVLJAVANJE DUŠE                                                                          

Sin: ,,zagrobni život".

,,Život" što se ,,nastavlja" i poslije ,,smrti".

Suočen s ovim pitanjem , čovjek je postavljao najraznoraznije pretpostavke ne bi Ii o brazložio tu pojavu:

• povratak u Eter ili zvijezdama (v. astralni misticizam),
• ništavilo: fizičkokemijsko raspadanje tijela i ,,duše" poslije smrti,
• privremeno preživljavanje prije konačnog rasapa: duša ostaje uz mrtvo tijelo nekoliko dana ili dulje (Zenon iz Kitiona) ili sve do sveopćeg Požara (Kleant), najčešće pod zemljom (cf. Fu­ ste l d e Cou langes, Anticki grad-drzava, 1864: I, 1) (u Grka),
• stapanje s Počelom
  

  Naime, pitanje je vrlo složeno i nadaje niz teškoća: kakvim se jezikom služiti osim metafore ili simbola (otuda mit o Eru u Platona, Država, X, 614--621), o kojoj je duši riječ (Crni naro­di smatraju da se jedna vrsta duše reinkarnira, druga raspršuje . . .), je li sudbina post mortem istovjetna za sve (misteriozofi smatraju da  nije : ,,O, triput blaženi  oni među  smrtnicima koji će, nakon što su se nagledali Misterija, poći u Had; samo oni mogu tamo živjeti; za ostale, sve će biti patnja" (Sofoklo, frg. 719) ... ?

  Izvan teorija, preostaju nam jedino nagovještaji što gotovo ne podliježu objašnjavanju:

  • izvješća osoba koje su se susrele sa smrću (Moody, Život
  seljenje duše (reinkarnacija, metempsihoza), besmrtnost duše, uskrsnuće tijela (Mazdaizam, Krscanstvo), raj ili pakao; stapanje s Počelom .

• ustrojstvo i svojstva duše, duša, duha,
• spiritske seanse , svjedočanstva o reinkarnaciji, nekromantija ,
• analogne prirodne pojave (spavanje, godišnja doba, zimski san) .

1. v. astralan, Bardo 1, duh II 3, dvo jnik 2, Ja 3, larva, mani,

metempsihoza, panoramska vizija , prijelazni život, put V, putovanje 3, reinkarnacija , s mrt poslije smrti, Stari 1, svjetlosno biće.

1. (iskustva) R. Moody, La vie apres la vie (1975), prij. am. izd. J'ai Ju, A 379, 1980, 190 str; (okultističke teze) Papus, Ce que deviennent nos morts, izd. Dangles, 112 str; N. Soderblom, La vie future dapres le Mazd eizme, izd. Le­ roux, 1901, 447 str; H. R. Ellis, The road to Hell, Cambridge , 1943. 

 

Onaj tko tako zna posjeduje zlatnu jasnoću. Takovo je ezoterično ucenje. 

Taittirfyaupani§ad (V. st. pr. n. e)

prij. J. Varenne, Le Veda, sv. II, str. 683,

izd. Marabout, MU, 146, 1976.

 

Sve  je magija ili  je ništa. 

Novalis, Fragments (1798--1799),

izd. Aubier-Montaigne, 1973, str. 126.