FILOZOF

ET: grč. izraz je stvorio Pitagora, od Φίλεω= voljeti; σοφία = mudrost

1) (strogi smisao) Ljubitelj mudrosti, onaj koji traga za spoznajom i vrlinom.

"ona {filozofija} je kod starih dobila to krasno ime najpre  zbog poznavanja božanskih i ljudskih stvari, a zatim zbog poznavanja i prapočetaka svake pojedine stvari. (...) postoji samo mali broj onih koji sve ostale stvari smatraju za ništavnepa se predaju revnosnom razmišljanju o prirodi stvari: ti ljudi nazivaju sebe prijateljima mudrosti, to jest filozofima" (Ciceron, Rasprave u Tuskulu, V, III, 7, prij. Lj. Crepajac, Srpska književna zadruga, Beograd, 1974.).

B.P.Janet i G. Seailles, Historie de la philosophie: ecoles et problemes, 1887.

2) (okultistički smisao) (od II.st.pr.n.e.) Pristalica ezoteričnedoktrine, astrološkog ili magijskog ili okultnog učenja.

"Filozofirati po mojem mnijenju ne znači ništa drugo do motriti Nebo, tražiti uzroke skrivenih i tajnih stvari i, iznad svega, spoznavati ih: naime, porijeklo svega je nebesko i sve je u Nebu, uređeno prema čudesnom suglasju", (Filip iz Gabella, O tajnoj filozofiji, 1615, pogl. I).

3) (hermetički smisao) Alkemičar

"Filozof, ljubitelj mudrosti koji je upućen u tajne radnje Prirode i oponašanja njezine mijene kako bi sam proizveo stvari još savršenijei od same Prirode..." (Dom A. Pernety, Dictionnaire mytho-hermetique, 1787, str.278,pon.izd. Denoel, 1972).