SPIRITIZAM

Et: 1857, iz engl. spirit-rapper = duh udarac (njem. poltergeist)

1) spiritizam je vjerovanje i praksa temeljena na općenju iz
među živog čovjeka (medija) i duše pokojnika (duha).

Spiritizam odviše olako povezuje spiritske činjenice (me-diumničnost, automatsko pisanje, stolove što se okreću, gloso-I a li ju i si) i spiritistička tumačenja („preživljavanje ljudske duše poslije smrti", općenje između obestjelovljene duše i živućeg ljudskog tijela, postojanje „perispirita" koji je ovojnica duše i može djelovati na materiju itd).

R. metapsihika (temelji se na pretpostavkama i analizama iskustava i područje joj je šire), nekromantija (cilj je gatanje, to je magijska vještina s nedruštvenim ili društvu neprijateljskim vrijednostima).

2) Spiritizam ili Kardecizam je doktrina i škola čiji je osni
vač bio H. L. Rivail, zvan Allan Kardec (1804-1869. g, školu
je osnovao 1858. g). Ne smatramo je ezoteričnom.

„Spiritizam je doktrina zasnovana na postojanju, očitovanjima i učenju o duhovima fobestjelovljenim dušama]." (Allan Kardec, Knjiga Duhova).

V. duh II 3, medij, okultizam, trans.

B. (tekst) A. Kardec, Le Livre des Esprits (1857), izd. Stock Plus; (studija) J. Lantier, Le spiritisme, C.A.L, 1971; (osporavanje) R. Gućnon, L'Erreur špirite (1923), izd. Traditionnelles.

SPIRITUAL

U kršćanskoj mističnoj ili ezoteričnoj tradiciji, Spiritual je pojedinac koji ističe prvenstveno čovjekovu nutrinu, duh teksta, a omalovažava obrede, vjerske ustanove, povijest, dogme, sve to u korist unutrašnjeg Adama, unutrašnjeg Krista.

„Upravo zbog spi rituala mi tumačimo spiritualne stvari." (Klement Aleksandrijski, Stromata, V, 4, 19).

B. A. Koyrć, Mystiques, spirituels, alchimistes du XVP siicle allemand (1955), bibl. Idćes, 1971, br. 233; E.M. sv. n, str. 1-415.

SPIRITUALAN

v. duhovan

SPIRITUALNI UTJECAJ

GuEnonov prijevod arapskog pojma baraka (korijen BRK = blagosloviti).

Spiritualni utjecaj je dani „blagoslov".

Ako je blagoslov virtuelan (tj. kad njegova moć ostaje u latentnom stanju zbog nedostatka u posvetitelju ili posvećeni-ku), govori se o obrednom utjecaju. Ako je stvaran (tj. ako je zbiljski, magijski ili religijski učinkovit), govori se o stvarnom utjecaju.

B. R. GuEnon, Apergus sur l'initiation (1946), Editions Traditionnelles, 1953.

SPIRITUALNO VITEŠTVO, DUHOVNO VITEŠTVO

Spiritualnim se viteštvom u ezoterizmu naziva ustanova temeljena na simbolizmu viteza (borba protiv zla, gospodarenje sobom i okolinom, ratnička priroda, plemenitost i snaga duše), odnosno, točnije, na načelima „viteške inicijacije u artur-sku legendu (Gospa i motiv mističnog sjedinjenja; Graal i motiv Euharistije; Žrtva ujedno kao doktrina i metoda)" (D. Vi-seux).

Razlikovat ćemo: a) plemenitaško viteštvo (npr. Vitezovi Reda Hrama moraju biti „sinovi viteza i gospe" kako nalaže Pravilnik Reda); kršćansko viteštvo (npr. Vitezovi Okruglog Stola prema Chrćtienu de Trovesu i njegovoj Pripovijesti o Graalu, 1190. g); masonsko viteštvo (npr. činovi 11, 13, 15, 17, 21, 22, 25, 28, 30 i 32 Starog i Ispravljenog Škotskog Obreda, 1801. g). Oprečni su a) zemaljsko viteštvo i b) nebesko S viteštvo.

V. dvorska ljubav 2, Kasta 1 (ratnici), inicijacija (ratnička).

B. P. Jouveau du Breuil, Vocation spirituelle de la chevalerie, 1969, Edi-

tions Tiaditionnellcs, 187 str. Izvan Evrope: Traitćs des compagnons cheva-liers Rasa'il-e Javanmardan (u Islamu), prij, uvod H. Corbina, izd. A. Maison-neuve, 1973,109 str; Rai Sahib Jamini Mohan Ghosh, SannyasiandFakirRai-ders in Bengal, Calcutta, 1930.

SPRUL-SKU

v. tulku.