HIERA

Grčka riječ rit tepa (substantivirani pridj, mn. sr. r) = „sveti predmeti, svete stvari". Uq6$ = svet, posvećen (u smislu „prožetosti božanskim", dok 6.Yiog znači svet u smislu „zabranjen za ljude". (E. Benveniste, Rječnik indoevropskih ustanova, 1969).

Riječ hiera se upotrebljavala za označavanje svetih mjesta, zgrada, a naročito predmeta.

Klement Aleksandrijski navodi hiera Dionizijstva: „igra košćica, lopta, čigra, jabuke, romb, ogledalo, runo" (Protrep-tica, II, 17, 2). Apulej opisuje hiera Izidinog kulta: svjetiljka, prijenosni oltari, palmina grana, lijeva ruka i bočica u obliku dojke, košara napunjena granama, amfora (Zlatni magarac, XI, 10). Hiera jeruzalemskog Hrama bila su: oltar s mirisima, stol sa žrtvenim hljebovima, deset svijećnjaka, cvijeće, svjetiljke, marame, plitice, noževi, škropionice, vrčevi, kadionice, stožeri vratiju, srebro, zlato, posude... (7 Kr, 7, 48-50). V. esoterica, magični predmeti, mistagogija.

Napomena: Huaca je naziv za svete predmete i mjesta u Peruu.

B. D.S; H. VVebster, Taboo, Stanford U. P, SAD, 1942, str. 280-310; H. Delporte, L'objet d'artprihistorujue, 1981, izd. de la Rćunion des Musćes na-tionaux, 86 str. (metodološki).

HIEROS LOGOS

Grč. fepog ^ovog.

Grci tim nazivom zovu svaki sveti spis ili svete riječi. Hero-dot kaže: „Ali se u vunenoj odjeći ne ide u hram niti se iko u njoj sahranjuje (...) I o tome postoji jedna pobožna priča [hierds IćgosJ..." (Povijesti, II, 61, op. rit, str. 114)

HIJERARHIJA

Et: grč. lepćg = svet; rtpjfll = počelo.

1) Nebeska hijerarhija.

Prvenstveno po uzoru na pseudo-Dionizija Areopagita (oko 49. g), Nebeska hijerarhija je sustav subordinacije „Nebeskih četa" (Nebeska hijerarhija, VI, 2) u judeokršćanskoj tradiciji uređen ovako:

	1. red	2. red	3. red
1. trijada	Serafini	Kerubiui	Troni
2. trijada	Gospodstva	Kreposti	Sile
3. trijada	Prvenstva	Arhandeli	Anđeli

 

v. anđeo, lanac, nadnaravna bića.

2) Kozmička hijerarhija.

Ljestvica razina svijeta ih univerzuma.

Npr. v. Manihejstvo, Platonizam, Zoroastrizam.

v. kozmički planovi, niz, red 1, 2, svijet 1, 2.

3) Inicijacijska hijerarhija.

Inicijacijske organizacije svoje članove svrstavaju prema slijedu činova i atribucija, najčešće po kriteriju rastuće spiri-tualne osposobljenosti i izvorne prisnosti s Učiteljem ili osnivačem.

Pitagorejska hijerarhija uključuje: profane, egzoterike, akustike, ezoterike, matematičare, fizičare (Jamblih, Pitago-rin život), a sufistička: poslužnike, sluge, fakire, bogobojazni-ke, melamete, mutesevife, svece i proroke.

V. inicijacijski stupanj, operacija 1, Pol 2.

V. (o Sufizmu) M. E. Blochet, Etudes sur l'čsoterisme musul-man (1910), izd. Sindbad, 1981; (o Eleuzizmu) P. Foucart, Les Mysteres d'fiJeusis, 1914; (o Masonstvu) P. Naudon, Hi-stoire ej rituels des Hauts Grades maconniques.

HIJERATSKI

1) sličan svetomu, (hijeratik)*

„... hijeratik poput kakvog anđela istinski sja u svoj svojoj kreposti." (Proklo)

2) u skladu s kultom, sa svetim ritualom (s formalnog gle
dišta).

3) koji se odnosi na umjetnost, stil, školu ili tehniku u skladu
sa svetim tradicijama.
u U tom smislu govori se o „hijeratizmu bizantske umjetno-

sti", o „hijeratiziranim životinjama" (grifon, feniks) što se pojavljuju na perzijskim sagovima, o egipatskom hijeratskom pismu. V. hijeroglif 1, umijeće 5. 4) teurgijski.

„O hijeratskom umijeću. (...) Tako su hijeratici, na osnovi simpatije što ujedinjuje sve vidljive stvari međusobno i s nevidljivim silama, podrazumijevajući da se sve nalazi u svemu, utemeljili ovu hijeratsku znanost." (Proklo, O hijeratskom umijeću, R.H.T, sv. I, str. 134).

v. mistagogija, teurgija.