MANI (množ. m. r)
Indoevropski korijen: man = duh. Lat. manes = dobrodošli (antifraza).
1) (opći smisao) Duše pokojnika koje još u nekom vidu ži
ve, često se smatra da pripadaju božanstvima ili precima, uvi
jek su višeg reda.
„Ona [Viraj, atman] izađe; ode k Manima; Mani je ubiše, a ona uskrsnu poslije mjesec dana. Zbog toga se svakoga mjeseca Manima prinosi mjesečna žrtva." (Atharvaveda, VIII, 10 = Veda, sv. 2, str. 553).
2) (posebni smisao) Duše pokojnika koje nalaze mir tek kad
se mrtvo tijelo sahrani i kad im se prinesu odgovarajući poklo
ni (cvijeće, hrana) i obave propisane svečanosti (18. do 21. ve
ljače, u Rimu).
r. larva, lemur, sjena.
B. J. P. Jacobsen, Les Mđnes, prij. 1924, u 3 sv.
edin.kecanovic
bglavac
