Broj: 2457.

Godina: IX

17. siječnja (januara) 2013.

 

"ONAJ ZNA KOJI NE MISLI DA ZNA, A ONAJ NE VIDI, KOJI NE VIDI DA I DRUGI VIDE".

Valtazar Gracijan

Dragi prijatelji,

O granicama slobode(!?!) – a, izgleda, sloboda je prava kada se izmoli od Boga molitvom za realnost sopstvene volje (vaspitanje volje!) – da se odredi prag dostojanstva u kome nema mjesta PODCJENJIVANJU, kao što ne treba dozvoliti da se iz "boce pusti duh" Egoa (on voli da se napuhava PRECJENJIVANJEM, on razvija silu egocentrizma koja zasljepljuje vidik na druge), jer on vrijeđa i Boga i druge ljude. Čujmo što o tomu kaže poruka pjesme iz "Bijele kule" za današnje tihovanje:

22. PODCIJENITI SE

Podcijeniti se, za Mene je isto tako uvredljivo, kao i precijeniti se.

Podcijenjivanje sebe potiče lažnu precjenu - ali duša zna da se um tvrdoglavi, razbacujući se prenisko, previsoko, a rijetko ili nikad sredotočno. Dušino je znanje nepotkupljivo osjećajem.

Stavi u stranu osjećaje, tamo gdje im je mjesto, kad sa svojim znanjem zboriš. Osjećaji se burkaju uz tvoje voljenje ili nevoljenje tebe, šume vodoskočno ili vodopadno, i pjena njihova skoka ili pada, zamagljuje lik Mojega znanja na staklu tvojega uma.

Ne bacakaj se dok ispravljam tvoj grč. Ne izuzimaj sebe iz svoje molitve, jer Ja hoću da za sebe moliš, i da se ne stidiš takve molitve.

Ne skrivaj se od Mene iza molitve za druge. Ja znam želju tvojega srca. Najbolji je dar Meni priznanje da želiš ono, što zeliš. Htio bih da budeš tako preda Mnom slobodna, da možeš biti mala bez stida i ustručavanja, i da ti bude udobno u tvojoj koži čovjeka.

"Bijela kula", knjiga 22. Zapisala Vesna Krmpotić