Broj: 2372.

Godina: VIII

11. listopada (oktobra)  2012.

 

"JEDNOM U STOTINU GODINA ISUS NAZAREČANIN SUSREĆE ISUSA KRŠĆANA U VRTU MEĐU BRDIMA LIBANONSKIM.

I DUGO PRIČAJU. SVAKI PUT ISUS NAZAREČANIN ODLAZEĆI KAŽE ISUSU KRŠĆANA: 'PRIJATELJU MOJ, BOJIM SE DA SE NIKADA, NIKADA NEĆEMO SLOZITI'".

Halil Dzubran

 

Dragi prijatelji,

Znalci poezije, kada pročitaju ovu pjesmu iz "Bijele kule", sjetiće se i A.B.Šimića i njegove opomenice ČOVJEČE PAZI DA NE IDEŠ MALEN ISPOD ZVIJEZDA. Današnje tihovanje kristalizira razliku izmeđdju malog i Velikog spremanja, jasno definirajući odgovornost čovjeka u suradnji sa Bogom. Zato fokusirajmo se na svoju dužnost služenja jer u njoj je i tajna ISTOPISA PRESLOŽBI:

 

 

7.    BOG TI SLUŽI DA POMIČEŠ ZVIJEZDE

 

Bog ti služi da pomičeš zvijezde,

a i ti Njemu služiš za to isto.

 

Ne služi ti Bog da ti pere suđe,

i odnosi smeće - jer to možeš i ti.

 

Ne služi ti da mete tvoje dvorište,

krpa tvoje čarape, šije tvoje haljine,

kuha tvoje večere - jer to možes i ti.

 

Bog ti služi da pomičes zvijezde.

Pomoću Njega ti slova svoga usuda

slažes u nove rečenice.

 

I čineći tako, ti Njemu pružaš prigodu,

da tobom pomiče rasporede zvijezda,

u istopis s tvojim presložbama.

 

"Bijela kula", knjiga 103. Zapisala Vesna Krmpotić