Broj: 2485.  

Godina: IX  

14. veljače (februara)  2013.

 

 

 

“KAD SAM RAZMIŠLJAO O ISUSU, UVIJEK SAM GA VIDJEO ILI KAO DIJETE U NARUČJU KOJE KAO DA GLEDA LICE SVOJE MAJKE MARIJE PRVI PUT, ILI KAO DA SA RASPEĆA POSMATRA LICE SVOJE MAJKE POSLJEDNJI PUT”. 

Kahlil Gibran

 

 

 

Dragi prijatelji,

U dosadašnjim tihovanjima, puno puta smo govorili o vrijednostima primarnog identiteta. Izgleda da je to zahtijevan uvid, čim nam “Bijela kula” porukama svojih pjesama, opetovano skreće pozornost na nj. Biti svoj na način da se stalno bude svjestan Boga u svom srcu, je uvijet da se sustav vrijednosti ne devalvira od zlata do željeza:

 

 

 

13. MOJE TE ZLATO ŠUTEĆI ČEKA

 

Moje te zlato šuteci čeka kod kuće,

dok ti srebriš niz ulicu, poploćenu bakrom,

gdje se ruča kositar, a večera olovo.

 

Što tražiš u tomu gvozden-gradu,

komu se tamo umiljavaš,

i u čijim crkvama kupuješ oproštaje?

 

A Ja sam ti oprostio

i prije nego što si pogriješila.

Ti srebriš niz ulicu ususret mjedi i olovu,

a Moje ti zlato u srcu šuti i čeka.

 

„Bijela kula”, knjiga 16. Zapisala Vesna Krmpotić