Broj: 2527.

Godina: IX

2. travnja (aprila) 2013.

 

 

"NAUČI OD MUDRIJEG – TO TI JE VELIKA KORIST.

I NAUČI DRUGOG – TO TI JE VELIKA ZADUŽBINA".    

                                                                                           Dositej Obradović

 
Dragi prijatelji,

O nebu kao filigranskoj čipki i njenom Svoritelju (sjetite se što je rekao Linkoln o Bogu i nebu) govori današnja pjesma iz "Bijele kule". Ona nam daje poduku zažzivotni "saobraćaj" s Bogom. Duhovna je to vježba za udivljenje koje nas vješto odvaja od straha, a gdje nema straha tu je Ljubav:

  

31.  JA SAM TAJ KOJI RAVNA ZVIJEZDAMA

 

        Ja sam taj, koji ravna zvijezdama, koji vitla slamkama svjetova; usred kovitlaca uzet ću te nježno, i u tišinu svojega dlana položiti.

        Ne gledaj uokolo, to je samo konjića sjena, koju Moji prsti šibaju i zaustavljaju.

        Iz udoline Mojega dlana, promatraj nijemi dogovor i ples Mojih prstiju; do uha će ti doprijeti krik i topot gromadnih sjena, što na zidu nestvarnosti rastu u sedlu  i umiru pod kopitom; a gle kako je tih i hitar, nježan i tajnovit ples Mojih prstiju!

        Zadivi Mi se, i ne boj se krika i topota utvare.

 

"Bijela kula", knjiga 50. Zapisala Vesna Krmpotić