Broj: 2331.

Godina: VIII

21. kolovoza (avgusta)  2012.

 

 

 

“STAR SAM, PROŽIVIO SAM MNOGE NEVOLJE,

OD KOJIH SE VEĆINA UOPĆE NIJE DOGODILA”.

Nepoznati

 

 

Dragi prijatelji,
Današnje tihovanje preko pjesme iz “Bijele kule” pruža nam mogućnost da razlikujemo vjeru i obožavanje. Vjeru kao životni credo i  obredno obožavanje. Sjetite se onog dječaka koji je u slastičarni kupio jeftiniji kolač da bi mogao ostaviti napojnicu. Čin, Bogu ugodan – to je poruka današnjih stihova. Opet vam skrećem pozornost na finalne stihove:

 

27. DAO SAM TI SEBE DA ME TROŠIŠ

Dao sam ti Sebe da Me trošiš bez odmora, a ne da Me obožavas pred oltarom, obredno uperena u Moj lik, kao da je taj lik sve što sam Ja. Dao sam ti Sebe da bih bio s tobom svagdje, tamo gdje padaju riječi kao toljage, gdje se um s bezumom spaja kao magla s dimom, a vidjelo luta u nevidjelu poput lude vrbe.

Dao sam ti Sebe za sve zgode i nezgode, za sve zbrke i strke, a ne samo za tišinu i mjesečinu oltarsku.Ponesi Me u sitnišu na dnu džepa, valjat ću ti za tramvaj, za poštansku marku. Kad je sitno vrijeme, Ja sam sitna para; kad krenu div-vremena, Ja sam čizma od tri vijeka hoda.

Dao sam ti Sebe da Me trošiš - kao novac, kao vrijeme, kao potplat, kao kutiju žigica, kao kruh svagdanji.

„Bijela kula”, knjiga 48. Zapisala Vesna Krmpotić