Broj: 2276.

Godina: VIII

11. lipnja (juna) 2012.

  

„LJUBEZEN VEDNO USTVARJA, NIKOLI NE UNIČUJE. TO JE EDINO UPANJE ZA ČLOVEKA”.

Leo BUSCAGLIA

“LJUBAV UVIJEK GRADI, NIKAD NE UNIŠTAVA.  TO JE JEDINA NADA ZA ČOVJEKA”.            

Leo BUSCAGLIA 

Dragi prijatelji,

Govorimo li o duši u fenomenima dimenzija, govorimo o dijelu duše; govorimo li o žeđi duše, ne možemo istovremeno govoriti o utaženosti; govorimo li o cilju naša predstava puta je uodlomčena. Današnje tihovanje će ići SMJEROM KOJEGA NE PREPOZNAJE VANJSKI PROSTOR:

 

99. NE PIJU TE MOJE OČI, PIJE TE MOJA DUŠA

 

Ne piju Te moje oči, pije Te moja duša kroz oči.

One se ne mogu toliko otvoriti, koliko duši treba.

Možda duša ište pomoć od ušnih školjki, koje se pune Tvojim tišinama.

I još uvijek joj je za žeđu malo.

Obraća se rukama. Ruke čine što mogu. Nosnice udišu jasmin Tvojih stopala.

Duša plače, neutažena.

Zatvara poklopce čciju, ušiju, i nosa, stišava kretnje tijela, i krene da Te traži na sedmoj strani svijeta, smjerom, kojega ne prepoznaje vanjski prostor.

Da nije plakala unutar svojega zatvora s preuskim prozorčićima, nikada se ne bi otisnula na taj put.

 

„Bijela kula”, knjiga 62. Zapisala Vesna Krmpotić