Broj: 2155.

Godina: VIII

28. siječnja (januara) 2012.

 

 

“ŽIVJETI CIJELI JEDAN DAN A NE ZAČUDITI SE,

TO JE RAVNO DUHOVNOJ SMRTI”.

 

Djuro Susnjic

 

 

 

Dragi prijatelji,

Naša svakonevna tihovanja uz “Bijelu kulu” obogaćuju nas za kristale pogleda na fenomene oko nas. Dobijamo veću sposobnost za uočavanje nijansi, e da ne bismo skliznuli u proturječna tumačenja, riječju, dodajemo čimbenik odgovornosti za poimanje svijeta čiji smo dio. Evo pjesmene poruke koja nam tumači finu razliku između bezbrižnosti i lakoumlja:

 

 

83. HOĆU TVOJU BEZBRIŽNOST

 

Hoću tvoju bezbrižnost, ali ne i lakoumlje. Biti bez briga, znači vjerovati Mi. A zaboraviti da sam tu, znači biti lakoga uma.

Ne raspusti svoj um da vizli kao vizle gorsko; već ga zaulari i upregni u plug svojega truda, na njivi svojih dana. Jednoj ruci daj da drži uzde; a sve ostalo tvoje nekaživi u svetoj bezbrizi.

Ne budi lakoumna; budi bezbrižna.

 

„Bijela kula”, knjiga 27. Zapisala Vesna Krmpotić