Ovo je još uvijek
 predivan svijet
ti koji u očima
 nosiš svu tugu svijeta
zastani na trenutak
pomiriši cvijet
dotakle su te mnoge
 jeseni i ljeta

ništa se otad

promijenilo nije
samo su rijeke
 brzacima potekle
u tebi se dijete
 još uvijek smije
i poneke suze
 bolno te opekle

šumama
 još koračaju vile
i Pan svoju sviralu
 u krošnji skriva
sa izvora tvog sna
košute su pile
vjetar u krošnjama
 i dalje sniva

oblake bijele
i prekrasne duge
.rosnu ,s večeri ..travu
u suton
kad polijeću leptiri
osvrni se načas
…podigni glavu

nad tobom
 osut će se zvijezde
i mjesec će poći
 tvojim tragom
a ptice –misli
 pusti da odjezde
nasmiješi se nekom
 prisnom..dragom

sve sjene
 što  prate te noćima
izblijedit  će
 sa tragovima jutra
cijeli svemir
 ti nosiš u očima
nestrpljivo te čeka
 nasmiješeno sutra

poneka bora na licu
uspomena
 što sa tobom liježe
pusti  iz dlana
je  kao pticu
oslobođeni nemiri
 neka bježe

ovo je još uvijek
 predivan svijet
i još ima
 u njemu dobrote
ljubavlju miriše
 svaki cvijet
i nikad  dosta
 čežnje …ni  ljepote
vodoskoka
 zaigranih kapi
pjesme
 razigranih dupina
i blagoslova kiše
što sipi … sa visina