Na mokrim pločnicima
ostaju tragovi cipela
u žutom lišću  skriveni pogledi
semafori na nogostupima
blijedo žmirkaju
vjetar raznosi eho probuđenih ptica
po drvoredima i klupama
iznad probuđenog grada
sivi oblaci plove
 i odnose u daljinu
 neostvarene snove
kiša ispire tragove ljeta
suncobrani se sklapaju
ispod mokre trave
 zaboravljena ruža cvjeta
 jesen se gradom šeta
mokre novine lista vjetar
 slike osmjesima vire
u glavama košmar
I neka neobjašnjiva tuga
sjećanje na odletjele leptire
automobili trube
kolona se usporava
prolaznici  žure
zarobljena u njima java
jato preplašenih golubova
na drvo se kestena spusti
a harmonikaš u parku
hvala,, tiho izusti
sa kolodvora polaze vlakovi
tračnice u raznim pravcima vode
djevojčica se u prolazu ogleda
u izlogu kraj lokve vode
ponosno stoji gradska ura
podne muklim zvonom javlja
 to se  toplo ljeto u odlasku
sa jeseni pozdravlja…