Noć me zatekla nespremnu

nisam obukla bijelu haljinu vedrine

niti upalila svjetiljku leptirima noćnim

vrata su se  škripom oglasila

stajala sam nijema pred silama moćnim

stari je vilenjak zašao u pećinu slutnje

samo odmahnuvši nemoćno rukom

nisam željela tu noć tišine i šutnje

 kao kapetan pred napuštenom lukom

vjetar je granama žuti mjesec skrio

i on  glumeć da ništa ne vidi

eh .. da mi je netko željan ..mio

što se mojih suza pred drugima ne stidi

 

daleko je još maglovito jutro

u haljini crnoj noć kroz zvijezde korača

zatiče mi dušu nespremnu

na rubu bola ,,na rubu plača

 

noć me zatekla nespremnu

zatvorila sam stare škure

i prepustila nemirima

da kroz mene…jure

prošlosti su sjene

ličile na  neumoljive pandure

nudila im uzalud ćupove zlata

crvene posude od koralja

noć se prikrala poput tata

okrunivši mjesec za svog kralja