Kad se vrata pred tobom sa treskom zatvore
I pogledi kroz tebe prolaze kao da si nevidljiv
Kad te sa visoka gledaju oči što mržnjom govore
I kad hvataš posljednji udah dok te preplavljuje more
Vjeruj.. jedna su vrata uvijek za tebe otvorena!

Kad koračaš samoćom ko sa prijateljicom pod ruku
I kad čuješ pritajene šapate mrzitelja istine
Kad te zlobnici u ponor sa sobom vuku
Stići ćeš u samu zoru do jedne čistine
I ugledat ćeš vrata za tebe otvorena!

Kad te bol zarobi da više ne vidiš nebo od oblaka
I grči ti se duša poput izranjenog djeteta
Kad ti magla prekrije sve vidike
U sam suton prije no što dan polegne
Drhtavom ćeš rukom dotaknuti vrata otvorena!

Kad te riječima rane kao oštrim bodežom
I kiša što pada danima obriše tvoje blatnjave stope
Kad te i prijatelji stanu ismijavati govoreći ti… vidi izgubljene
 I čuješ nad sobom krik osamljenog orla ili ptice zloguke
Znat ćeš krajičkom srca da su jedna vrata za tebe uvijek otvorena!

Kad se oko tebe spletu lažne riječi poput klupka zmija
 A vjetar oluju podigne oko tvoga nezaštićenog doma
 Kad stisneš se u strahu znajući da nemoćna si pred snagom groma
I da čekaju te u mraku nepoznate sjene kosaca
Što ne birajući sve pred sobom nose
 Vjeruj jedna su vrata za bijeg samo za te otvorena!

Kad ti snovi odlete kao usplahirene ptice
Iz njedra tvoga rastvorenog i polete u nepovrat
I ugledaš lice krvnika što podiže nad njima svoju sjekiru
 A očaj i beznađe prekrije ti oči sivom tkaninom prije pogubljenja
Iza vida.. naslutit ćeš pogledom srca
Jedna su vrata za tebe uvijek otvorena!