Netko uđe u tvoj svijet
koracima tihim i stane vrijeme
kao da ubereš mirisni cvijet
Ili posiješ u mekanu zemlju
nabubrelo sjeme
drugi uđe sa treskom vrata
 i snove ti razruši u trenu
ušulja se poput tata
preplaši ti vlastitu sjenu
treči ti uđe kroz prozor duše
strpljiv… miran i drag
a kad neprimjetno ode
ostavi za sobom neizbrisiv trag
ulaze tako ljudi u naše živote
s nama pozornicu i uloge dijele
donesu sa sobom djelić ljepote
rastuže te ili razvesele
iz sna te mekog probude
pokažu ti nevidljivo.. iza granice
a onda odu
ostavljajuć ispisane stranice
koje vjetar prolaznosti odnese
u vjetrovite svoje dvore
lijepe trenutke što
u očima… oslika more