Moja je krošnja od svjetlosti
 i  u njoj  ptice noćivaju
tu odmor nađu
svi koji maštaju
svi koji snivaju
u nju sam utkala zvijezde
 simfoniju vjetra među grane splela
umorni putnici  tu okrepu nađu
 tu teče voda sa  bistrog vrela
moja je krošnja od svjetlosti
zarobljena u njoj snivam
oblake i ptice
lišćem snove  prekrivam
rosom umivam lice
na me slijeću leptiri
nektar slatki piju
vilenjak iz  krošnje viri
ljubavnici se smiju
 igraju razigrana djeca
a nesretna duša
tugu tu liječi…jeca
kad s večeri
mjesec utka srebro svoje
na mene padne zvijezda
dijete u meni
svija od stihova… mala gnijezda