Uvijek neke granice..
možeš ovo… ne smiješ to
i usputne stanice
biraj… dobro ili zlo?
šapa prošlosti viče stani
sjenke se pružaju iz mraka
stojiš na krhkoj grani
išteš svježeg zraka
pa i te pjesme
nekad nikako da krenu
presušile česme
vlastitu grliš sjenu
opjevane zvijezde
 mjesečina i staze
izigrana ljubav
koraci kroz noć
zalutali anđeli
što stopama tvojim gaze
uvijek neke granice
jesen lišće prebire
kiša misli rosi
zalutao bijeli leptir
sapleo se u tvojoj kosi
oblaci poduprti maglom
teret teški nose
a ti sanjaš
pehare pune cvjetova i rose
uvijek neke granice
 nevidljivo ti se ceri iza ugla
malen ideš poput mrava
vrti se …zemaljska kugla