VJEŠTIČARENJE
Engleski jezik raspolaže posebnim izrazima za ono Sto mi označavamo samo jednim:
- sorcery (et. iz lat. sortes = drvene pločice za gatanje): vještičarenje vještinom, ti. takvo da svaki čovjek učenjem i praksom može doseći stanje vješca; i
- witchcraft: prirodno vještičarenje, tj. urođeno i nesaopćivo (premda se dade prenositi).
Vještičarenje je svjesno ili nesvjesno, samovoljno ili prinudno stanje, ali stanje u kojem je osoba potpuno odgovorna za svoje čine (otuda smaknuća vještica), usmjereno protiv društva, s ciljem i sredstvima smišljenima za postizanje škodljivih učinaka (bacanje čini, čaranje, trovanje, nekromantija) srodnim magijskima.
R. crna magija (vještičarenje je stanje, a manje djelatnost; daleko je primitivnije), medicine-man.
B. (tekstovi) Le mondedusorcier, bibl. Sources orientales, izd. Seuil, 1966. (izvorni tekstovi); Stanislas de Guaita, Essais sur les sciences maudites, sv. III: Le Serpent de la Genise, u 2 sv (sv. II. = La Clefde la Magie noire), izd. Car-rć, 1890-1896; (studija) J. Palou, La sorcellerie (1957), P.U.F, Q.S.J? br. 756.