VAJRAYANA
Sansk. riječ: vajra = munja, grom i/ili dijamant; yanu = vozilo.
Sin: mari trava na = vozilo formula; lan trava na = tantričko vozilo; buddhinski tantrizam, Guhyaydna = tajno vozilo.
Duboko ezoterična, jedna od najvećih grana Budizma. Glavna su joj obilježja: doktrina o praznini po sebi kao pravoj prirodi istovjetnoj svemu, erotika sjedinjenja yogina i Mudrosti, složeni panteon sa često zastrašujućim bogovima, upotreba formula, pribjegavanje obredima prizivanja, Misterijama i kultovima, postojanje duhovnog učitelja.
Glavne škole:
- Nalandino Sveučilište nakon 800. g. u Indiji: samostan Vi-kramašila;
- Šahajiva škola s predstavnicima Kanhom (oko 750. g) i drugim Sarahom (oko 1000. g);
- Shingon (Japan), osnivač Kdbo Daishi 806. g. (v. Zen, desna ruka);
- Lamaizam i Crvene kapice (počevši s Padmasambhavom, 750. g);
- 84 siddha (među kojima i neki Hinduisti), npr. pseudo-Na-garjuna (oko 650. g);
- Tilopina Kalacakra (X. st?) u Kašmiru i Tibetu.
Povjesničari čine veliku grešku što Vajravan a-budizam na stoje svrstati po razdobljima i granama. Vajrayđna je vozilo, a ne kretanje Budizma. To je doktrina, ritual i yoga čiji izraz u Indiji nalazimo već u prvim formulama {dhdranilmantra) (oko
250. g), a naročito je snažna u Tibetu i Nepalu.
v. buddhinski, Lamaizam, Šaktizam, Tantrizam, Zen.
B. S.A. Dagupta, An intmduction to tantric Budđhim, Caicutta. 1950; M-
Th. de Mallmann, Intmduction a l'iconographie du Tantrisme bouddhique, izd. V
A. Maisonneuvc. 1975, XII - 497 str; (tekst) Hevajra tantra, engl. prij. D. L. Sneligrove, London, 1959, u 2 sv. (pripisano šahajayanistu Kanibali iz VIII. st).