''Kao motiv u likovnim umjetnostima javlja se još u ranokršćanskim katakombama (freske), bizantskim mozaicima, te romaničkim i gotičkim reljefima. Izrazito popularan u renesansi i baroku.

Veliki četvrtak je kršćanski spomendan Isusove posljednje večeri. Slavi se u četvrtak prije Uskrsa. Veliki četvrtak do Mise večere Gospodnje je ujedno i zadnji dan korizme. Na Veliki četvrtak ujutro slavi se Misa posvete ulja (Missa chrismatis) na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu) te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene.

Na Veliki četvrtak uvečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje, koje se naziva Misa večere Gospodnje. Tom misom počinje Vazmeno trodnevlje. Na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda.

Liturgijsko slavlje -

Uvodni obredi: ulazna pjesma i pozdrav, pokajnički čin, molitva za oproštenje,

Slava i zborna molitva
Služba riječi: 3 čitanja i propovijed; Pranje nogu: ponegdje
Euharistijska služba: priprava darova, euharistijska molitva i pričest
Prijenos Svetotajstva;

Getsemanska ura: sat vremena šutnje i klanjanja pred Presvetim Sakramentom ''
(izvor: wikipedija)

 

''Isus ostaje zauvijek s nama u svetoj hostiji, stvarno i uistinu prisutan, sa svojom biti. Isti Isus, koji se nalazio u dvorani Posljednje večere, nalazi se u svetohraništu. One noći učenici su se radovali vidljivoj nazočnosti Isusa, koji se predavao njima i svim ljudima.

Posljednja večera započela je zalaskom sunca. Isus recitira psalme sabranim i jasnim glasom. Sveti Ivan nam je prenio koliko je Isus žarko želio biti na toj večeri sa svojim učenicima. Isus je preplavljen ljubavlju i nježnošću prema učenicima: »Dječice…« nježno im govori. »Gospodin je želio ovom okupljanju dati posebno obilježje, obogatiti sjećanje na tu večeru ispunjajući je dirljivim riječima i osjećajima, potpuno novim djelima i shvaćanjima o kojima nikad ne ćemo prestati razmišljati. To je bila, moglo bi se reći, oporučna večera: dirljiva, ali istodobno i beskrajno tužna prigoda u kojoj se tajnovito objavljuju božanska obećanja i daleke vizije. Povrh svega, osjeća se tužan nagovještaj smrti, s užasnim predviđanjima izdaje, napuštenosti, žrtvovanja. Razgovor zamire, dok Isusove riječi neprestano teku, nove i beskrajno nježne, usmjerene prema vrhunskom nagovještaju dubine otajstva, kao da lebde između života i smrti.«

Na ovaj Veliki četvrtak mogli bismo se, zaključujući ove trenutke molitve, zapitati primjećuju li ljudi s kojima provodimo najveći dio života da smo Kristovi učenici. Dajemo li im to na znanje svojom srdačnosti, razumijevanjem, prihvaćanjem? Trudimo li se nikad ne posustati u ljubavi u mislima, riječima i djelima? Znamo li popraviti odnose s ljudima s kojima smo postupali loše? Pokazujemo li bližnjima na mnogo načina ljubav: srdačnošću, poštivanjem, riječju podrške, bratskom opomenom kada je potrebna, uobičajenim osmijehom i dobrim raspoloženjem, malim znacima pažnje, istinskom zabrinutosti za njihove probleme, malom neprimjetnom pomoći… »Ova ljubav nije rezervirana samo za važne događaje, ona se nadasve treba iskazivati u redovnim okolnostima svakodnevnog života.«

Uistinu su blizu dani muke našega Gospodina. Sjetimo se Marijina potpunog predanja vršenju volje Božje i služenju drugima. »Neizmjerna Marijina ljubav prema čovječanstvu učinila je da su se i u njoj ispunile Kristove riječi: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje’ (Iv 15,13)«

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)''

  

http://www.bitno.net/vjera/korizma-vjera/posljednja-vecera/