HŽERA
Grčka riječ rit tepa (substantivirani pridj, mn. sr. r) = „sveti predmeti, svete stvari". Uq6$ = svet, posvećen (u smislu „prožetosti božanskim", dok 6.Yiog znači svet u smislu „zabranjen za ljude". (E. Benveniste, Rječnik indoevropskih ustanova, 1969).
Riječ htera se upotrebljavala za označavanje svetih mjesta, zgrada, a naročito predmeta.
Klement Aleksandrijski navodi htera Dionizijstva: „igra košćica, lopta, čigra, jabuke, romb, ogledalo, runo" (Protrep-tica, II, 17, 2). Apulej opisuje hiera Izidinog kulta: svjetiljka, prijenosni oltari, palmina grana, lijeva ruka i bočica u obliku dojke, košara napunjena granama, amfora (Zlatni magarac, XI, 10). Hiera jeruzalemskog Hrama bila su: oltar s mirisima, stol sa žrtvenim hljebovima, deset svijećnjaka, cvijeće, svjetiljke, marame, plitice, noževi, škropionice, vrčevi, kadionice, stožeri vratiju, srebro, zlato, posude... (7 Kr, 7, 48-50). V. esoterica, magični predmeti, mistagogija.
Napomena: Huaca je naziv za svete predmete i mjesta u Peruu.
B. D.S; H. VVebster, Taboo, Stanford U. P, SAD, 1942, str. 280-310; H. Delporte, L'objet d'artprihistorujue, 1981, izd. de la Rćunion des Musćes na-tionaux, 86 str. (metodološki).