Rastali se pa se ponovno vjenčali
Moj životni put uistinu bi se mogao nazvati trnovitim. Nakon mnogo uspona i padova, i osjećajnih i materijalnih, danas se mogu nazvati sretnom ženom.
Veza s Josipom počela je burno i posve neočekivano. Upoznali smo se na jednoj svadbi, kao da smo odmah znali da smo si suđeni. Iako sam inače prilično distancirana u takvim situacijama i nerado se upuštam u bilo kakav odnos prije nego što dobro upoznam dotičnu osobu, bila sam zaboravila na svaki oprez.
Plesali smo cijelu noć. Nije me bilo ni briga hoće li rodbina štogod komentirati. Naravno, primjedbi nije nedostajalo. Iako su ga svi smatrali dobrom prilikom i poželjnim zetom, zamjerali su nam što se ponašamo kao da smo u vezi već sto godina, a ne kao da smo se tek upoznali. Ludi od ljubavi, odmahivali smo rukom na takve prigovore. Bili smo dovoljni sami sebi.
Već iduće ljeto slali smo pozivnice za naše vjenčanje. Njega je pomalo zamarala cijela strka oko organizacije vjenčanja pa mi je dao otvorene ruke što se tiče svega, a i zabranio je svojoj mami da se upliće sa svojim idejama. Tako sam uz pomoć svoje kume, najbolje prijateljice iz djetinjstva, ostvarila sve svoje zamisli pa smo organizirali vjenčanje iz mojih snova.
Bračni život je također ispunio moja očekivanja, barem u početku. Činilo mi se da će razdoblje naše sreće trajati zauvijek. No, već nakon nekoliko godina naš brak se počeo klimati. Uvjerena kako je riječ o prolaznoj krizi, nazvala sam Danijelu da ju upitam koje je najbrže rješenje naših problema.
- Neupitno je da vas vaš suprug u ovom trenutku voli najviše na svijetu, unatoč tome što vam se nekad čini da nije tako. Znam da vas vaše prepirke iscrpljuju, no brak se sastoji i od povoljnih i od teških vremena. Njegova ljubav je velika i strastvena, ali i nestalna. Moglo bi se vrlo lako dogoditi da ga vjetrovi života odvuku od vas. Nažalost, slika je nejasna, vidim da i hoćete i nećete ostati u braku. Što to znači, pokazat će vrijeme. Izgleda da ćete četiri, pet godina biti
sami, nakon čega vam je ponovno izvjestan brak. Koliko god vam bude teško, zapamtite da nakon kiše uvijek dolazi sunce. Pred vama je nimalo lako razdoblje. Anita, nemojte nikad izgubiti nadu da će sve završiti dobro. Život nikad nije bezizlazan. Budite hrabri i strpljivi – tješila me Danijela.
Shvatila sam da problemi između mene i Josipa ipak nisu prolazni. Nije mi bilo najjasnije što će se s nama događati dalje, ali sam čvrsto odlučila boriti se za našu ljubav. No, ispalo je da naša priča ne ovisi o meni. Nedugo nakon razgovora s Danijelom Josip me ostavio. Moje pokušaje da mu objasnim zašto bismo trebali ostati zajedno prekinuo je rečenicama koje su uništile svaku nadu:
- Ne želim te povrijediti, ali moramo se što prije razvesti. Marija i ja ćemo se vjenčati.
Marija je bila njegova bivša djevojka s kojom je navodno prekinuo svaki kontakt dvije godine prije nego što smo se nas dvoje upoznali. Očito to nije bila prava istina.
Na svu sreću, nismo bili vezani kreditom pa nismo imali problema oko podjele imovine. Oboje smo odselili iz unajmljenog stana. Moja plaća bila je dovoljna samo za malenu podstanarsku sobu. Što da vam kažem, to su mi bile najgore godine života. Bila sam jadna, usamljena i sve više padala u depresiju. Oduvijek sam željela imati dijete, a tad mi se to činilo nemoguće. Snagu su mi davale
Danijeline riječi koje sam bila zapisala na papir i čitala gotovo svaku noć prije spavanja. Što sam više razmišljala o njima, postajala sam sve svjesnija da moram izdržati. Lako reći, ali nimalo lako živjeti. Moja kuma i prijateljice uživale su u čarima majčinstva, a ja sam mogla samo plakati. Toliko jako sam željela dijete da sam se odlučila na kratkotrajnu avanturu s muškarcem koji mi nije značio ništa. Prekinuli smo već nakon dva tjedna. Nisam mu nikad rekla da
je on otac mog djeteta, no sumnjam da bi ga uopće bilo briga. Kći Lucija bila mi je najveća utjeha. Zahvaljujući njoj sačuvala sam živce i hladnu glavu. Svu energiju sam uložila u nju pa nisam imala vremena misliti o svojim problemima. Gledajući je kako postaje sretno i veselo dijete uz samo jednog roditelja i unatoč neimaštini, bila sam sve više smirenija. Činilo mi se da je ona sunce poslije kiše
o čemu je govorila Danijela.
No, život je za mene pripremao još iznenađenja. Kad je Lucija navršila tri godine, na naša vrata je iznenada zakucao Josip! Pitala sam se što hoće od mene. Pozvala sam ga da uđe. Već s vrata mi je počeo pričati što se s njim događalo u međuvremenu. Brak s Marijom se raspao, on je neko vrijeme bio sam i imao je puno vremena za razmišljanje i analiziranje prošlosti. Shvatio je da je napravio
najveću grešku svog života kad me ostavio. Doslovno me molio da mu se vratim.
- Pogledaj oko sebe, Josipe. Zar ne vidiš dječje stvari? Ja nisam sama, imam dijete koje volim do neba. Stvari više nisu kao prije – rekla sam mu mirnim glasom. On mi je odvratio da je već prije znao za dijete, rekli su mu naši zajednički prijatelji.
- Svjestan sam da su se okolnosti promijenile, ali to nas ne mora spriječiti da pokušamo ponovo. Ja želim imati dijete s tobom, a Luciju ću, ako to želiš, prihvatiti kao svoju kćer. Napravit ću sve što treba da ponovno budemo muž i žena.
Molila sam ga za nekoliko dana razmišljanja prije nego što donesem konačnu odluku. Shvatila sam da ga nikad nisam prestala voljeti i da moramo iskoristiti ovu priliku koju nam sudbina daruje.
Danijeli još jednom zahvaljujem što mi je pružala nadu onda kad mi je to najviše trebalo.
Anita, 34, Vinkovci
Razgovarala: Katarina Brajdić
bglavac
edin.kecanovic
