Na plakatu je pisalo"Za više djece!"
Ponekad pomislim kako sam uistinu bila glupa što sam mu išta vjerovala. Pomalo lakomisleno sam se upustila u vezu sa zauzetim muškarcem, koji je uz to bio i član gradske skupštine. Naravno, u početku mi je tajio da je oženjen i da ima dijete. Kad sam saznala za njegov brak, već sam bila zaljubljena preko ušiju. On nije želio ostaviti suprugu i riskirati političku karijeru skandalom, a meni je postavio uvjet – ili ćemo vezu održavati u tajnosti, ili ćemo prekinuti.
Da sam barem tada odabrala prekid svakog kontakta s njim! Ali ne, ja sam poput kakve nerazumne tinejdžerice pristala na sve njegove uvjete. Nisam ga smjela zvati ni na kućni telefon niti na mobitel, pojavljivanje u javnosti nije dolazilo u obzir, čak ga nisam smjela ni
pozdraviti na ulici ako bismo se slučajno sreli. Na sreću, do toga nije došlo.
Ili možda nažalost – možda bi me prizor njega kako okreće glavu na drugu stranu vratio u stvarnost. Morala sam lagati i svojim prijateljicama, a poneku sam i izgubila zbog mreže laži u koju sam se uplela. Bilo mi je teško sakriti da se u mom životu nešto događa i više nisam mogla pamtiti kome sam što rekla.
Iskupljivao se skupim poklonima i egzotičnim putovanjima. Uvjeravala sam samu sebe da je to stanje privremeno, da će on kad-tad uvidjeti da mu je sa mnom sto puta bolje i da ćemo nas dvoje živjeti zajedno. Moja naivnost nije imala granice. Nikako nisam shvaćala da je naša strast u krevetu moguća samo između četiri zida hotelskih soba. Naša veza trajala je nešto više od dvije godine. Kad danas razmislim, pravo je čudo što nas nitko nije otkrio. Kao što bi, vjerujem, bilo i svakoj drugoj ženi u takvoj situaciji, naša afera mi je svakim danom postajala sve manje podnošljivijom.
Nazvala sam Danijelu i povjerila joj svoje probleme.
- Marina, vi ste se na svoju odgovornost upustili u vezu s oženjenim
muškarcem. On ne drži toliko do svoje žene, koliko do ugleda i karijere.
Osim što nipošto ne želi da se u javnosti sazna za vas, za tako stroge uvjete vaših susreta kriva je i njegova pretjerana posesivnost i želja da vas u svakom trenutku kontrolira. Zbog svega toga vam moram reći da s njim nećete uspjeti zasnovati brak. Ne dajte se zavesti parfemima i cvijećem, on niti ne pomišlja na rastavu. Vidim da biste s njim mogli zatrudnjeti, no neka vam ne pada na pamet da će ga to trajno vezati uz vas. Dijete, nažalost, neće poživjeti, kao ni vaša veza. Opametite se dok još imate vremena. Taj će vam čovjek donijeti samo probleme u životu. Pa pogledajte što mu je već pošlo za rukom dosad – udaljio vas je od svih prijateljica. Dok vi čekate da vas on nazove i strepite da biste još jednu noć mogli provesti sami, neke druge
prilike prolaze kraj vas. Znam da vam je stalo do njega, no cijena koju ćete na kraju morati platiti je previsoka.
Nije mi se svidjelo ništa od onog što mi je rekla. Utišala sam onaj dio mene koji je pomislio da bih mogla biti u pravu. Nastavili smo se viđati, sve je bilo više-manje kao prije, dok nisam saznala da sam trudna. Iako nisam zaboravila što mi je Danijela rekla, nadala sam se da će ga dijete smekšati i privoljeti na rastavu.
Njegova reakcija nije mogla biti gora. Ne želim ni ponoviti što mi je sve izgovorio i čime mi je sve prijetio ako ne napravim abortus. Poricao je i da je dijete njegovo i optuživao me da sam laka žena. Stalno je vikao znam li ja tko je on i što mi može napraviti. Osjećala sam se psihički potpuno uništeno. Nisam imala snage otići na posao cijeli tjedan. Javila sam da sam bolesna kako bih se barem malo pribrala, no on me svakodnevno dolazio maltretirati.
Priznajem da nikada nije digao ruku na mene, no ni to me ne bi toliko boljelo kao njegove uvrede. Snovi o zajedničkoj budućnosti rasplinuli su se u trenu. Bilo je gotovo. S nama, s djetetom, sa mnom.
Napravila sam abortus. Bol, jeza i osjećaj praznine koji su se tijekom boravka u bolnici uvukli u svaku poru mog tijela nikad me neće napustiti. On me nijednom nije posjetio, no tako nešto ionako više nisam ni očekivala.
Vratila sam se svojoj svakodnevici i polagano sastavljala kraj s krajem. Nisam ni pomislila na mogućnost da sve otkrijem njegovoj ženi ili nekom iz njegovog ureda. Željela sam ga što prije zaboraviti i nisam željela prljavo rublje iznositi u javnost. Iako je, na moje veliko iznenađenje, oporavak tekao dobro, kad sam ugledala njegove izborne plakate, u meni je nešto puklo.
Ispod njegove face velikim je slovima pisao slogan: "Za više djece!"
To kaže on, osoba koja je u stanju vlastito dijete poslati u smrt. Nakon početnog šoka i nevjerice, znala sam što mi je činiti. Poput furije sam uletjela u zgradu skupštine, prekinula njegovo izlaganje i pred svim njegovim kolegama i novinarima počela pričati svoju priču. Zaštitari su me odmah udaljili, no okružili su me novinari s mnoštvom pitanja. Dobila sam priliku javno ga osramotiti i popljuvati pred svima. Iako mi je to priskrbilo mnoge neugode, nije mi žao. Svjesna sam da mi osveta nikad neće nadoknaditi bol i promijeniti prošlost. Bio je to trenutak bijesa i očaja. On je izgubio izbore i status koji je dotad uživao, a žena je pokrenula postupak za
razvod braka.
Moglo je to sve biti drukčije. Mogla sam prekinuti vezu u startu. Mogla sam roditi to nesretno dijete, mogla sam...
Nisam poslušala Danijelu, a zvala sam je da mi da savjet. Zapravo, zvala sam je da mi kaže ono što sam tad željela čuti. Ubuduće ću istinu cijeniti više od svojih iluzija.
Marina, 31, Zagreb
Razgovarala: Katarina Brajdić
bglavac
edin.kecanovic
