Nikad ne reci nikad
Iako u početku nisam vjerovala Danijeli, pokazalo se da je njeno predviđanje točno. Iza sebe imam već dva propala braka, a nakon drugog razvoda pala sam u depresiju. Počelo me mučiti zdravlje i stalno sam hodala po bolnicama. Bilo mi je preteško nositi se sa životom. Uvijek sam se trudila biti dobra supruga i majka, no to mojim bivšim muževima nije bilo dovoljno. Možda nisam svjesna
nekih svojih krivih postupaka, no čini mi se da bih, kad bi se vrijeme nekim čudom vratilo, opet sve napravila po istom. Svoje sam potrebe uvijek stavljala u drugi plan kako bih udovoljila njima, ništa mi nije bilo teško. No, što sam ja bila bolja i požrtvovnija, to su oni bili nezahvalniji i zahtjevniji. Tek sad vidim koliko su njih dvojica i ta dva braka zapravo bili slični. Prvi suprug me nerijetko znao i lupiti, naročito ako bi me vidio da plačem. Drugi doduše nikad nije digao
ruku na mene, ali me svakodnevno vrijeđao i ponižavao. Pritom ga nije bilo briga tko to sluša – djeca, susjedi, ljudi na ulici... Čak su nas i rođaci počeli izbjegavati. Osjećala sam se zatočeno i fizički i psihički.
S oba supruga sam se morala boriti oko alimentacije. Iz prvog braka imam dvoje djece, sina i kćer, a iz drugog kćer. Bilo mi je mučno vući se po sudovima, no nisam mogla odustati, svaka kuna mi je bila prijeko potrebna. Muškarci su mi se gadili i obećala sam samoj sebi da se više nikad neću vezati ni za jednog, kakav god bio da bio. Svu energiju ulagala sam u podizanje djece. Bila sam umorna od svega.
Koliko god se ja trudila da oni što manje pate, i Ante i Miroslav, njihovi očevi, nisu propuštali priliku da me preko njih povrijede, ne shvaćajući da najviše štete čine vlastitoj djeci.
Sve mi se činilo besmisleno. Postala sam bezvoljna i izgubljena. Nisam se imala kome povjeriti. Prijateljice su imale svoje živote i već smo se odavno bile udaljile. Nazvala sam Danijelu u stanju očaja, ni ne znajući zapravo što bih je pitala. No, ispostavilo se da je ne moram ništa ni pitati. Ona je ionako odmah znala što nije u redu.
- Gordana, vidim da ste bili u dva braka i da i iz jednog i drugog braka imate djecu. Vaši bivši muževi su vrlo slični, gotovo kao braća, oba su agresivci i zlostavljači. Ne znam samo gdje ste ih našli, kao da ste ih svijećom tražili po Rijeci! Takvi se jednostavno lijepe za vas. Sad je vrijeme da to napokon ostavite iza sebe i okrenete se budućnosti. U vaš će život uskoro ući prava osoba za vas. Radit će se o jednom zrelom, situiranom i odgovornom muškarcu, koji će se prema vama odnositi s poštovanjem. No, morate početi vjerovati da poštovanje i zaslužujete! Prestanite se samosažalijevati i jadikovati nad svojom sudbinom, ništa još nije gotovo! Nemojte biti samo ponizna ženica, već budite lukavi i naučite stvari okrenuti u svoju korist. Počnite misliti i na sebe, a ne samo na druge. Priuštite si stvari koje volite. To ne mora biti nešto skupocjeno, nije riječ o materijalnom, nego o principu. Kad se izvučete iz depresije, nestat će i vaši zdravstveni problemi. Možda vam to sad zvuči neprihvatljivo, ali s tim ćete muškarcem ući u treći brak, koji će biti uspješan. Bit ćete sretni i napokon ćete imati čovjeka koji vam odgovara.
Njene riječi su me malo trgle. Bilo mi je nevjerojatno što je znala toliko mnogo o mojoj prošlosti, no mislila sam da se prevarila kad je pričala o budućnosti. Ja i još jedan brak, nema šanse. Niti se meni dalo uopće razmišljati o tome, niti bi tko htio mene u paketu s troje djece i ludim i agresivnim bivšim muževima.
Odlučila sam ne misliti na novi brak, već kao što mi je Danijela rekla, početi za promjenu malo misliti na sebe. Nisam mogla vjerovati koliko sitnice mogu utjecati na raspoloženje. Počela sam isprobavati nove recepte, učlanila sam se u knjižnicu i planinarsko društvo i odlazila na vikend izlete kad god bi djeca bila kod svojih očeva.
Na druženjima s planinarima upoznala sam mnogo novih ljudi, no nikome nisam dozvoljavala da mi se previše približi. Nisam se željela upuštati u ozbiljnije razgovore jer nisam bila spremna pričati o svojoj prošlosti. Obično bih sjedila te šutke promatrala i slušala razgovore ljudi. S vremenom sam se zbližila s nekoliko žena pa bismo se ponekad našle i na kavi.
Djeca su mi rekla da izgledam puno bolje, a tako sam se i osjećala, iako sam još uvijek bila boležljiva. S bivšima sam i dalje imala problema, no pošlo mi je za rukom naučiti da svaki put kad postanu neugodni i bezobrazni odmah spustim slušalicu i da se prestanem ispričavati i opravdavati. Kad me na kraju jednog izleta Marko iz planinarskog društva povezao kući, nisam ni slutila da sam na pragu novog početka. I on je bio rastavljen, no po njegovim pričama moglo se zaključiti da je njegov odnos s bivšom suprugom korektan. U to sam se imala priliku uvjeriti i jednom kad smo se slučajno sreli u
gradu.
Malo po malo, počeli smo se družiti. Povremeno bi me nazvao i pozvao na kavu. Bilo mi je lijepo s njim, ali sam ipak bila na oprezu. On je bio jako strpljiv i pun podrške i razumijevanja pa sam se postepeno sve više otvarala i prepuštala. U početku sam bila uvjerena da je pitanje trenutka kad će nastupiti problemi. No, na moje veliko čudo, sve se činilo u redu – nisu mu smetala moja djeca, nije bilo
svađa ni neugodnih scena. Ponekad bismo se porječkali, ali bismo sve raspravili smirenim razgovorom.
U jednom trenutku sjetila sam se onoga što mi je Danijela rekla. Uhvatila bih se kako razmišljam o njenim riječima vezanima uz moj treći brak.
- Pa je li moguće da je Marko pravi?- pitala sam se. Shvatila sam da sam se ludo zaljubila, usprkos tome što sam se zaklela da se više neću vezati za muškarca.
Kad me Marko zaprosio, jedva sam uspjela promucati da ću se udati i da ga volim. Nakon vjenčanja smo počeli živjeti zajedno. Baš kako je Danijela i rekla, naš brak je bio sušta suprotnost mojim ranijim brakovima. Napokon sam pronašla razumijevanje i poštovanje, poboljšalo mi se i zdravlje i nisam više padala u depresivna stanja. Danijela me je uvjerila da zaslužujem više i bolje, i da će mi ljubav ipak pokucati na vrata. To joj nikad neću zaboraviti.
Gordana, 50, Rijeka
Razgovarala: Katarina Brajdić
bglavac
edin.kecanovic
