Uvijek sam se smatrala slobodnom da radim što želim, da idem kuda želim i tako sam živjela cijeli život. Do svojih kasnih dvadesetih. Tada sam bila friško udana, mlada žena koja je u brak ušla puna vjere u ljubav, i to onu koja traje vječno. Vjenčanje je prošlo u savršenom redu, baš onako kako sam oduvijek željela, a nakon svega predivno ljetovanje; medeni mjesec koji bi si svaka mlada poželjela. Uskoro, nakon šest mjeseci braka, počela sam uočavati neobično ponašanje mog supruga. Moja dobra susjeda žena koja mi je mnogo pomogla dala mi je broj gospođe Danijele koji je ona već nazvala, kada je pročitala svjedočanstvo koje je za Astro ispričala svoju priču.

- Dakle, u braku ste ni godinu dana, rekla je Danijela.

- Tako je. Tek u lipnju će biti točno godinu dana.

- Volite svoga supruga, vidim to jasno, rekla je Danijela i uzdahnula. Ipak, nazvali ste me uznemireni, Vanda. Što vas je potreslo?

- Moj suprug, Jasen, ponaša se vrlo neobično, a odlučila sam vas nazvati tek kad su stvari posve postale ozbiljne. Zato se nadam da nije prekasno.

- Vi kao da ste vezani, tako mi zvučite, takva vam je energija dok govorite. Kao da su vam noge i ruke teške, rekla je Danijela.

- U pravu ste, mogu reći da sam doslovno vezana. Moj suprug me nadzire.

- Na koji način?

- Tako što mi ne da izlaziti iz kuće i provjerava mi pozive. Sada zovem s tuđeg telefona. Rijetko kada imam "slobodno". Počelo je tako da je ispočetka tvrdio kako bi me slučajno zaključao. Govorio je da stalno zaborvalja da ostajem za njim u kući i onda bi došao kasno navečer. A onda sam saznala da je u sve to upletena i moja svekrva, iako mislim da njoj sve ovo nije lako.

- Istina, ta žena je starija i sama, je li tako?

- Da. Otac moga muža umro je prije dvije godine.

- Da, ona nije sretna zbog svega što se događa, ali mislim da ona to radi, jer je i sama prošla slično. Očito je svjesna zlostavljanja i što ono nosi. Od nje ćemo mrati napraviti saveznicu, jer nema drugog izlaza.

- Kakvog izlaza? Zar ne možemo samo to sve riješiti?

- Naravno, vi morate napustiti zlostavljača. Ovo su tek počeci, a gdje je vrijeme kada djeca dođu ili da se nešto ozbiljno dogodi. Tko će vas osloboditi? Pa nećete živjeti u kavezu, niste životinja, Vanda.

- Ja...ja njega volim, rekla sam i čula koliko to naivno zvuči.

- Da, a on vas "obožava"! I to toliko da je od vas napravio robinju. Ipak, ne treba gubiti nadu. Majka je tu da pomogne. Vaša svekrva prošla je i gore stvari. Morat ćemo ići polako. Kada ona dođe drugi put započnite razgovor s njom i pitajte je za mladost i početak braka. Tu ćemo je dirnuti tamo gdje treba i dati joj misliti.

Tako sam i napravila i moja je svekrva postala mekša. Nije mnogo pričala, ali mi je na odlasku rekla kako joj je jasno da ovo nisu normalni uvjeti života, ali da ona želi usrećiti sina.

- Šta bi ti napravila Vanda, pitala me je svekrva.

- Ne bih podržavala zlostavljanje, jer ako moj sin nekoga zlostavlja, znači da u toj kući nema sreće. Sreća je privid. Mora vam to biti jasno.

Sveksrva je otišla i ne dolai neko vrijeme.

- Ona sada razmišlja o unucima i kako bi to sutra izgledalo. Dajte joj vremena.

- Ali zašto to mora biti preko nje, pitala sam Danijelu, nestrpljivo i preplašeno.

- Zato što ako vas ona pusti da idete, ona će i svog sina urazumiti. Inače, ona će vas tražiti, a kad vas nađe..., stala je Danijela i ja sam se smrzla.

- Vjerijte, mora biti preko majke.

- Prepali ste me, rekla sam joj i počela plakati.

- To je realnost Vanda. On ne zna što je ljubav, što je brak...Vaš muž je onaj od najgorih. Dignete li glas ili se sami oduprete on neće odustati dok vas ne nađe i "održi vam lekciju". Čuvajte se i zbližite se sa svekrvom.

Sutra je njegova majka opet došla i skuhala ručak. Ja nisam više imala volje za ništa. Sjedila sam i gledala, a onda je ona rekla:

- Moj sin nije uvijek bio ovakav. On misli da je to u redu, jer je to kod nas doma bilo u redu, razumiješ, Vanda?

- Razumijem. Samo me sada zanima kako ću izaći iz ovoga. Nemojte misliti da kad on dođe kućimi vrijeme provodimo sretni i nasmijani. Čak mislim da me vara. Na ovu rečenicu svekrva je protrnula.

- Rekao je da ide na put drugi tjedan. Tada ćeš sve svoje spakirati! Ali sve! I otići ćeš, jesi me čula? - pitala me poišenim tonom.

- Jesam. Hvala vam, rekla sam joj i briznula u plač te pobjegla u sobu.

On je otišao već za vikend. Prva dva dana sam bila zaključana i mislila sam da me je napustila, ali onda mi je Danijela rekla da je svekrva samo oprezna. 

- Doći će, rekla je Danijela. Budite spremni i bježite na istok!

- Ali moji roditelji su na zapadu, rekla sam joj.

- Ne! Ne kod roditelja, barem prvih godinu dana. Na istok. Tamo vidim nekoga od povjerenja i nekoga za koga vaš muž ne zna.

Znala sam tko je to. To je moja rođakinja Jelena, koju nisam vidjela dugo i koju jasen nije upoznao.

Svekrva je došla sutra i ušla šuteći. Pitala me je jesam li spremna i pomogla mi iznijeti stvari. Pozvale smo taksi koji je ubrzo došao. - Ništa mi ne govori, rekla je. Ja ne smijem ništa znati. Idi i ne boj se. Ja ću ga zaustaviti.

Otišla sam, gledajući kroz stražnji prozor auta sirotu staricu koja je gledala u mene, misleći na svoju prošlost. Onda je podigla dlan, kao da je htjela reći - morala sam ti pomoći da bih pomogla svom životu. Prošlo je dvije godine, Jasen me nije našao. Tražio me je kod roditelja i poznanika, ali otad... ništa. I Danijela je rekla da me čuva, svojim mislima i vjerom da zaslužujem sve na svijetu. I to ne uključuje kavez.

Vanda 30 g. Osijek

www.danijela-tarot.hr