Privatno poduzetništvo i žene - dvije jedva i vrlo teško spojive stvari, u svijetu u kojem vladaju muškarci, a među njima i oni koji ne vole s druge strane pregovaračkog stola vidjeti ženu.
Imala sam samo 38 godina kada sam odlučila ući u privatni biznis. Nisam bila zaposlena, moje prijateljice jesu. Moj muž je radio puno kako bi nas prehranio, a ja više nisam imala posla oko djece, jer su oba naša sina krenula u vrtić i osamostalila se. Jako sam ih voljela; blizanci su inače vrlo zanimljivi, a moja dva "oka" voljela sam s uvjerenjem da smoh suprug i ja dobili kao dupli blagoslov za život. Nisam imala visoko obrazovanje, iako sam o tome razmišljala. Sada, za prvu ruku, bavila bih se privatnim poslom i njime polako plaćala obrazovanje. Za sve sam još odlučila obavijestiti Danijelu, koju kontaktiram još od vremena trudnoće.
- Opa, privatni biznis! Pa bravo, Dragana. Jako mi je drago zbog tebe, tako treba. Dečki su ti ionako odrasli i vrijeme je da nešto napraviš za sebe samu. Znaš li čime se želiš baviti?
- Razmišljala sam o nekoj uslužnoj djelatnosti. Ne bih ništa veliko. Krenula bih s jednom zaposlenicom i polako prikupljala klijentelu. Uvijek sam se htjela baviti kozmetikom, ali sada bih radije ušla u biznis s čišćenjem. To mi je zapravo i osobna strast.
- Super, rekla je Danijela. Mislim da će to tebi dobro ići. Vidim par prepreka, ali zato smo tu, da to riješimo zajedno. Kada ćeš početi s prikupljanjem papira?
- Od sutra već. Praktički nemam što čekati.
- Ok draga. Dat ću ti sada nekoliko uputa.
I Danijela je počela s iznošenjem vrlo detaljnih činjenica. Nisam mogla vjerovati kad mi je rekla da se u jednom uredu obratim čovjeku u svijetloj košulji. I stvarno, tamo su bila dva starija gospodina. Jedan u modroj, drugi u žutoj košulji! Danijela me je vodila iz dana u dan. Praktički je samo vikendom nisam zvala. Ovako smo bile u kontaktu prvih destak dana. Pomogla mi je i ženu odabrati. Upozorila me je na jednu od kandidatkinja za posao. OPisal mi je njezin izgled tako da sam ženu odmah prepoznala. I rekla mi je kako i na koji način da je odbijem, a da se ova ne naljuti.
- Kada ti sutra dođe jedna žena - rekla mi je nakon par dana - djelovat će ti da je ona najbolja od svih. Ali ne; to je žena čovjeka koji je najbolji u ovome biznisu u gradu. Budi draga, pravi se smotana i reci joj da ćeš joj dati posao. I ne brini. Ona će te sutra zvati da je dobila drugi posao i svi sretni!
Počele smo se obje smijati. Danijela je bila maherica. Sve mi je objasnila.
- Najviše ćeš imati posla s muškarcima koji vode ovakve biznise. Oni će biti spremni sabotirati te kako znaju i umiju. Zato ćeš morati ići polako. Ja ću ti reći koju klijentelu još nisu dobili i ti ćeš svoj broj stalnih mušterija dizati ne opterećujući njihov dio. Ali onda, jedan dan, doći će i tvoj red.
I tako me je nastavila voditi. Zaposlenica i ja smo radile i bile vrlo kreativne. Voljele smo imati neke svoje, prepoznatljive detalje prilikom čišćenja. Koristile smo posebne mirise, ostavljale potpuri koje smo same uređivale, nekad bismo i nešto popravile...
Koristile smo maštu kako bismo napravile sve i zadobile ljude.
Nakon godine dana, već sam imala mjesečni plus s kojim sam plaćala račune za naš stan. Moj suprug je bio ponosan na mene, a ja na sebe i svoju snagu. Znala sam da bez Danijele ne bih uspjela. Ona me je glatko vodila kroz olujne vode poduzetništva. Sada već imam klijente koji mi govore da su prije zvali druge firme, ali otkad su čuli za mene, da se me jedva čekali kontaktirati.
Otišla sam malo dalje. Osmislila sam svoje proizvode koje sam odlučila plasirati u maloprodaju. Sve su to sitnice koje sam primijetila da ljudi vole i da ih vesele. I sad sam morala sjesti s nekim muškarcima i dogovoriti biznis.
- Uspjet ćeš. Znam što će ti pomoći. Imam nekoliko trikova koje ćeš koristiti u razgovoru - rekla je Danijela.
I doista, sve su to bile sitnice, poput mimike, nekoliko rečenica koje su bile one "prave" radi kojih su me čuli i potpisala sam svoj prvi ugovor. Moj suprug je odmah organizirao feštu i pozvao sve naše prijatelje. Slavili smo cijeli dan. Svi su bili presretni kako netko njima blizak uspijeva iznaći svoj komadić prostora za rad, u ova teška vremena. I naši roditelji su bili sretni. Moja majka više nije s nama, ali moj otac nije prestajao govoriti koliko imam majčine sposobnosti u sebi. Ušla sam u kuću i okrenula Danijelin broj, samo da je pozdravim. I njoj je bilo jako drago. I što sam ja uspjela i što je ona uspjela pomoći.
Draga Danijela, ovo nije prvi put da ti se zahvaljujem, ali sada to radim javno. Puno ti hvala i za pomoć tijekom trudnoće i sada, tijekom moga samozapošljavanja. Velika si podrška i velika osoba. Sve ti najbolje želim.
Dragana (41) Zagreb
bglavac
edin.kecanovic
