Ostavljena zbog aparatića za zube
Ni dan-danas ne mogu vjerovati koliko neki ljudi mogu biti površni. Znam da je najlakše donijeti stav o nekome na račun vanjskog izgleda pa se i sama uvijek trudim ne biti rob predrasuda. Nije li najvažnije kakav je čovjek u duši?
Ako dvije osobe osjete međusobnu povezanost, vjerujem da nikakve tjelesne razlike ne bi trebale biti nepremostive, no na vrlo bolan način sam se uvjerila da ne misle svi kao i ja. No, više mi ne pada na pamet sjediti i plakati. Kraj priče s mojim bivšim dečkom samo mi je dokaz da nipošto nismo bili jedno za drugo.
Upoznali smo se na fakultetu. Jednom tjedno smo zajedno slušali predavanje i često poslije išli na piće. Uslijedile su i kave, šetnje, odlasci u studentsku menzu...
Imali smo puno zajedničkih interesa i nikad nam nije nedostajalo tema za razgovor. Vjerovala sam da je sve pitanje vremena i bilo mi je drago što on nije jedan od onih koji navaljuju. No, umjesto da se naša veza razvija, počela sam primjećivati da se on nekako sve više udaljava od mene i da me izbjegava.
S druge strane, ja sam prema njemu osjećala sve veću privrženost. Bojala sam se da mi ne slomi srce pa sam za savjet upitala Danijelu, prema kojoj sam počela gajiti veliko poštovanje čitajući priče njenih klijentica u Astro magazinu.
Pozorno sam slušala njene riječi:
-Draga moja Ines, vidim vas u vezi, ali ne s ovim dečkom s kojim ste sad. Nažalost, vaša će ljubav uskoro puknuti. Ne mogu točno reći zašto, vidim samo da ima neke veze s ustima. On će ostaviti vas, ali vam neće staviti do znanja točan razlog, jer vas neće htjeti povrijediti. Njemu, kao i mnogim drugim muškarcima, nije jasno da neiskrenost i laži bole više nego istina, koliko god ona bila teška. Voljela bih da vam mogu reći da će biti iskren prema vama, ali
meni se čini da ćete po njegovom izmotavanju shvatiti da vam nešto taji i to će vas jako boljeti. Željet ćete saznati istinu po svaku cijenu.
On nije muškarac vašeg života! Zapravo, ovo je najvažnije od svega. Trebate znati da vi nakon ovog iskustva trebate krenuti dalje, ali ako mislite da je za vaš unutarnji mir potrebno da znate zašto on ne želi biti s vama, onda inzistirajte na odgovoru i ne dozvolite mu da se tek tako "izvuče". Ali, morate biti spremni na to da će vas njegove riječi vrlo ražalostiti.
Moram priznati da sam i sama predosjećala da naša veza neće potrajati, ali sam se nadala da će naši problemi nekim čudom nestati. Nisam se usuđivala započeti razgovor s njim o budućnosti naše veze. No, nisam morala dugo čekati da on napravi prvi korak. Čim je najavio razgovor, znala sam o čemu je riječ. Počeo je neku dugu govoranciju o tome kako mu je jako lijepo sa mnom i da će mu
uvijek ostati predivne uspomene, ali da mu u ovoj fazi života ne odgovara trajna veza. Uzvratila sam da se ni ja nemam namjeru sutra vjenčati, da je život pred nama i da možemo postepeno produbljivati odnos. Nema razloga za žurbu, kao ni za paniku, uvjeravala sam ga. Kako je on i u nastavku razgovora ponavljao stalno iste rečenice, rekla sam mu kako mislim da mulja i kako smatram da bi trebao biti iskren prema meni. Odvratio je da sam uistinu posebna osoba u njegovom životu i da me nikad ne bi želio povrijediti. Mislila sam da se takve riječi mogu čuti samo u lošim filmovima.
– Ako sam ti toliko posebna – pitala sam ga – zašto ne bismo nastavili vezu? Ako ne želiš biti sa mnom, podnijet ću to, ali barem budi pošten i prema sebi i prema meni i nemoj lagati – ljutito sam
mu rekla.
Nakon dužeg natezanja napokon mi je priznao što ga muči. Njega je strašno odbijao moj aparatić za zube! Nije mu se sviđao osjećaj kad bismo se ljubili i ispričavao mi se pola sata zbog toga. Ponavljao je stalno da zna koliko je to grozno, ali da si ne može pomoći. Čak je predložio da bismo mogli nastaviti ovdje gdje smo stali nakon nekog vremena. Shvatila sam na što cilja. Želio je ponovno biti sa mnom tek kad ja prestanem nositi aparatić.
Koliko god se njemu gadio moj aparatić, meni se još više zgadio njegov karakter, a to sam mu i rekla:
– Ja ću svoj aparatić barem skinuti, a ti cijeli život moraš živjeti sam sa sobom. S tako površnom osobom nisam željela imati nikakvog posla.
Nazvala sam Danijelu kako bih joj rekla da je bila u pravu i da je razlog prekida uistinu bio povezan s ustima. Sjetila sam se da je bila spomenula nekog drugog muškarca pa sam je priupitala o kome je riječ. Priznala sam da mi je unatoč svemu teško zbog prekida.
– Nemojte me krivo shvatiti, žao mi je što patite, ali drago mi je što ste izašli iz te veze. Vi od života zaslužujete puno više – rekla mi je na samom početku razgovora.
– Mogli ste se uvjeriti da on nije za vas. Dajte si vremena za bolovanje, ali ne previše. Sretniji ste bez njega nego s njim, iako se sad osjećate povrijeđeno. Vjerujte, vrijeme liječi sve rane. Svakim danom bol će postajati sve manja i manja. Sad se posvetite fakultetu, a kroz dvije-tri godine u vaš će život ušetati jedan crnokosi dečko kojeg ćete proglasiti srodnom dušom. I njega ćete upoznati na fakultetu. Nakon što ćete se družiti neko vrijeme, oboje ćete gotovo
istovremeno shvatiti da jedno u drugome ne gledate samo prijatelja.
Vrijeme je potvrdilo da Danijela zaista može predvidjeti budućnost. Po
završetku studija započela sam vezu sa svojim sadašnjim suprugom. Iako sam isprva mislila da će mi biti dugo čekati nekoliko godina, shvatila sam da se pravu ljubav isplati čekati- i cijeli život, ako je potrebno!
Ines, 25, Karlovac
Razgovarala: Katarina Brajdić
bglavac
edin.kecanovic
