- Doživjeia sam mnogo toga u životu. Sve je to bilo lijepo. Ponajviše je za to zaslužan moj pokojni muž, koji se trudio da budem što zadovoljnija u životu. On je bio akademik i iza sebe je ostavio mnogo istrazivačkog rada, cijenjen je dan-danas i vrlo sam ponosna sto sam bila u braku s takvim čovjekom. Naša djeca danas također su članovi akademske zajednice i s ponosom nose ime svoga oca.
- Recite gospodo kako vam mogu pomoći, pitala je Danijela.
- Želim napraviti raspodjelu svega što imam, svega sto sam i sama naslijedila muževom smrću. lpak, neke stvari se događaju koje mi govore da bih trebala biti pametna i oprezno sastaviti oporuku.
- Jeste li već kada sastavljali oporuku, pitala je Danijela.
- Ne, u tome je stvar. Dosad su stvari bile "podijeljene" usmeno. Zna se tko je što htio i kome je otac što namijenio, ali u zadnje vrijeme čudne stvari se događaju. Nisam više sigurna koliko su mi sinovi iskreni.
- Vaši sinovi su također doživjeli zrelost i nisu više međusobno tako povezani. Imaju neke druge interese.
- Da, i ne želim da radi toga između njih dolazi do raskola.
- Vrlo jasno vidim da vaši sinovi na oporuku čekaju već neko vrijeme. Vaš najstariji sin u tome vidi najveći interes i radi oporuke i vlastite stečevine spreman je uraditi i neke stvari koje ne idu u prilog drugoj braći. Vaš srednji sin je više zadubljen u svoje poslove, ali bi silno želio objekt koji imate na moru ili možda brod, jahtu. Uglavnom, nešto je vezano uz obalu. Najmlađi pak želi samo kuću u kojoj se vi nalazite. On bi tu jednoga dana htio dovesti obitelj.
Nisam mogla vjerovati preciznosti koje je sve Danijela vidjela. I to da imam tri sina i način njihovog razmišljanja. Pogodila je kao da sam joj sama sve rekla.
- Predlažem da ih posjednete i razgovarate. Trebate otvoreno razotkriti najstarijeg, jer se on onda povući. On misli da se to ništa ne primijeti i da će on dobiti sve što želi i kako on to želi. Planira je nakon vaše smrti pomalo nagovarati braću da puste određene dijelove imovine njemu. Također ga u svemu podupire supruga, fatalna crnka koja se raduje vašoj imovini.
- Posve ste u pravu, rekla sam zapanjeno. Svima ću vas preporučiti Danijela. Vi ste sjajni. Bila sam jako zadovoljna. Znala sam da mome najstarijem sinu treba malo realnosti. Znala sam koliko je uvjeren da sve sam zaslužuje. On i Dijana uvijek su se držali svisoka i očekivali da im se povlađuje.
- Iskoristite predstojeće blagdane. Sve ih pozovite i iznesite detalje oporuke.
Kad je došao dan za obiteljski ručak, sve sam pripremila. Papire sam ovjerila u nekoliko primjeraka i podijelila prije nego su otišli. Svi su se odmah bacili na čitanje. Jedino je najmlađi sin pitao je li dobio kuću jer da mu se ne da čitati. Rekla sam da jest i da je dobio svoj dio očeve ušteđevine. Dijana je na to raskolačila oči i pogledala Krešimira, moga najstarijeg sina. On je naravno odmah odrješito počeo davati primjedbe jer je smatrao da zaslužuje sve. Zašto, pitala sam?
- Ja sam najstariji i zato što sam mnogo puta pomogao ocu.
- Pomogao si mu u poslu za koji si bio i plaćen. Nitko od vas nikada nije zadužio mene ili vašeg oca za bilo što u životu.
- Od mene i Dijane više nemoj očekivati da ćemo dolaziti. >Zapamti ovaj datum. Pogrešno si napravila i to ćeš pamtiti dok si živa.Jedino je moguće da ćemo doći, promijeniš li odluku i izmijeniš li oporuku. Nakon toga su oboje ustali i napustili kuću, skupa s djecom. Od tada je prošlo skoro dvije godine i još mi se nisu javili. Nekoliko sam se puta još čula s Danijelom.
- Ne mogu vam jamčiti da će se išta promijeniti, rekla je Danijela. Krešimir je tvrd i ne da se lako promijeniti. Dijana mu u tome "pomaže". Ipak, mislim da će do promjene doći, ali trebat će mnogo godina proći da se on skroz osvijesti i odluči priznati koliko je bio u zabludi.
Dani su prolazili i na blagdanske ručkove dolazili su srednji i najmlađi sin sa svojim obiteljima. S Krešmirom su oni bili još u kontaktu, ali površnom. Jedna od nevjesta mi je rekla kako je u gradu vidjela Dijanu i krenula joj se javiti kad je vidjela da Dijana pod ruku drži drugog muškarca. Svi smo ostali zapanjeni.
- Krešimir sve manje i manje ispunjava želje svoje Dijane, rekla je Danijela. Normalno je da je ona potražila drugoga. On nije za nju više muškarac, već mamin sin koji prihvaća stvari kako mu se kaže.
- Zašto on ne izlazi iz tog braka, pitala sam?
- Voli je gospođo Ruža. Zar vam je to neobično? Ipak, morate pustiti da on sam razriješi svoj život. Najvažnije je da ste sve pošteno podijelili, a on je dovoljno pametan da zna da ne može tako još dugo. Vaša druga dva sina s vremenom će mu čak pomoći. Možete biti mirni i spokojni.
I doista, prošlo je dvije godine. Njihov se brak skroz raspao. Sve se izvitoperilo, pričali su mi sinovi. Čak mu je i djecu ostavila. I onda smo se svi okupili za Božić kada je u pola ručka na vratima stajao Krešimir. Njegove dvije djevojčice sada su bile odrasle djevojke. Srce mi se zagrijalo od sreće kada sam ugledala svoga sina, sliku i priliku svoga oca, kako stoji na vratima. Ušao je i sjeo i nakon nekog vremena oči su mu se napunile suzama. Svi smo vidjeli koliko mu je bilo krivo. Ipak, povratka nije bilo, ali sada je bilo vremena za drugačije odnose.. Jeli smo u miru i nastavili se šaliti, pregledavati stare albume, jesti tortu. Moja djeca su pošteni ljudi, pomislila sam. Mogu ići mirno s ovoga svijeta.
Ruza 74, Zagreb
bglavac
edin.kecanovic
