Ostavljena pred vjenčanje
Kad sam se susrela s gospođom Verom, nisam mogla vjerovati da joj je 65 godina. Mladolika, vedra i iznenađujuće vitalna, sa svojim je vragolastim osmijehom djelovala poput djevojčice. Doimala se kao osoba koju je život oduvijek mazio. No da prvi dojam može itekako prevariti, shvatila sam kad mi je ispripovjedala što ju je dovelo k meni.
- Jedva sam zakoračila u tridesete, kad mi je muž iznenada umro od srčanog udara. Bila sam u šoku! Preko noći sam ostala sama s maloljetnim sinom i velikom prazninom u srcu. Nakon što sam prvih mjeseci bila potpuno bezvoljna i utučena, u meni se probudio borac. Sama sam sebi rekla da život ide dalje i da ga, ako ni zbog čega drugog, trebam nastaviti živjeti zbog maloga.
Godine su prolazile, sin je upisao fakultet, a u moj život ušao je Marijan, također udovac. Druženja uz kavu prerasla su u ljubavnu vezu - sve smo više vremena provodili zajedno. Kad me pozvao da se k njemu preselim, spremno sam prihvatila. Sin je imao djevojku koja je već gotovo živjela kod nas, i uskoro ju je namjeravao oženiti, a ja sam nakon dugih godina samoće ponovno ljubila. Smatrala sam normalnim mladima prepustiti stan i početi živjet s čovjekom kojeg volim. Zajedno smo proveli gotovo 10 prekrasnih godina.
Jednog me dana zaprosio. Nisam to očekivala, pa sam ostala bez teksta. Premda sam oduvijek maštala o crkvenom vjenčanju, bračni sam zavjet s prvim mužem dala samo kod matičara. To sam jednom Marijanu spomenula, a on je odlučio ispuniti moju staru želju. Njegovo dvoje djece koje nas je rijetko posjećivalo odjednom se pojavilo na vratima, nezadovoljno tom idejom. Rekli su nam da smo prestari, da će se svi smijati i da ne radimo cirkus od sebe. Eh, da sam samo znala koji je pravi razlog njihovog negodovanja! Marijan ih je izgrdio i rekao da se uz mene osjeća itekako mlad, da je zapravo u najboljim godinama. I doista, oboje smo vjerovali u to, sve do onog kobnog dana. Datum vjenčanja bio je zakazan, gotovo svi detalji bili su dogovoreni, kad se dogodila tragedija. Vratila sam se iz trgovine i našla ga kako leži pored naslonjača. Mrtav! Izdalo ga srce, baš kao i prvog muža. Možete li zamisliti kako sam se osjećala? Nadam se da ne, jer za to pojmiti morali biste proživjeti isto što i ja, a to nikome ne želim.
Sljedećeg dana otišla sam svećeniku, pod sedativima, potpuno tupa.
- Jeste li odlučili koja će se pjesma svirati na vjenčanju? - upitao je čim sam ušla u župni ured. No, kad je vidio kako izgledam, odmah je shvatio da nešto nije u redu.
- Nisam došla zbog vjenčanja, nego zbog pogreba! - uspjela sam izustiti prije no što su me suze ugušile.
- Mladoženja me pred vjenčanje zauvijek ostavio!
I kao da to zlo nije bilo dovoljno, nakon pogreba uslijedila je mučna parnica s njegovom djecom. Marijan je kuću u kojoj smo živjeli i zajedno u nju ulagali oporučno ostavio meni, no oni su htjeli osporiti njegovu posljednju želju. Sudska trakavica otegnula se na 6 godina, već sam bila spremna od svega dići ruke i dati im što žele - kuću u kojoj su bili jedva deset puta. Tada sam doznala za Danijelu i zatražila njen savjet.
- Nikako ne odustajte Vera, to će se vrlo skoro riješiti u vašu korist.
Budući da mi je sin imao problema, unaprijed sam dogovorila da mi kaže nešto i o njemu. Nisam mogla vjerovati u ono što čujem.
- Ima li vaš sin zdravstvenih problema? Donji dio trbuha mu je kritičan!
Skoro sam pala u nesvijest jer je sin prije dvije godine operirao rak testisa.
- A njegova žena, ona je na visokom položaju, zar ne?
To je bilo previše, snaha je radila kao izvršni direktor u svojoj firmi. U tom sam trenutku postala sigurna da mogu vjerovati Danijeli - ona je jednostavno znala, vidjela.
- Moram vas upozoriti na jednu stvar vezanu uz vašeg sina. On stalno pokušava pokrenuti neki privatni posao, ali jednostavno nije tip za to. Sve čega se primi propada. Bolje bi mu bilo da se ostavi toga i počne raditi za nekog drugog. Danijela me nije prestajala zapanjivati.
- Da, pokušavao je dosad sa svim i svačim, bez uspjeha.
- Pokušajte ga odgovoriti od takvih poduhvata. Ma koliko to želio, nije stvoren za privatnog poduzetnika.
- A ja? Što mene čeka? - bojažljivo sam upitala impresionirana točnošću dobivenih podataka.
Vi imate razloga za radost. Naći ćete muškarca s kojim ćete zaista ući u crkveni brak, vaš će se san ostvariti. S njim vas očekuju nezaboravni trenuci i česti odlasci u inozemstvo.
Danijeline riječi ponovno su probudile borca u meni, nisam odustala od sudske parnice i na kraju sam iz nje izašla kao pobjednik. Uz pomoć snahe nagovorila sam sina da se ostavi privatnog biznisa i prihvati ponuđeni posao u velikoj tvrtki. Zadovoljniji je no ikad. U vrijeme dok sam razgovarala s Danijelom bila sam se pomalo zapustila. Osjećala sam se iscrpljeno i užasno staro. No njene su mi riječi ulile nadu, ponovno sam se počela dotjerivati i izlaziti u kazalište i kavanu s prijateljicama. Tako sam ga i upoznala, svog sadašnjeg muža. Vjenčali smo se u crkvi, kao što sam oduvijek sanjala. On je strastveni ljubitelj putovanja pa me svako malo vodio u neku novu zemlju. Evo, baš smo se nedavno vratili iz Tunisa. I da ne zaboravim! Ne vjerujte izreci “samo jednom se ljubi”. Ja iskreno ljubim već treći put. Ljubiti se može dokle god čovjek ima ljubavi u srcu, dokle god si pruži šansu za to. Danijela mi je pomogla da to učinim u trenutku kad sam već izgubila svaku nadu.
Vera (65), Varaždin
bglavac
edin.kecanovic
