Da li dečko ili udovac? - istinita priča

Da li dečko ili udovac?

- Gledajući svoju novu obitelj, sigurna sam da je odluka koju sam donijela bila ispravna - započela je svoju životnu priču naša sugovornica Vesna.
- U mom životu sve je bilo idealno. Nakon završetka fakulteta vratila sam se u rodni grad i otvorila stomatološku ordinaciju. Malo-pomalo i imala sam sve više pacijenata, ordinacija je uspješno poslovala, a najvažnije od svega, radila sam ono što volim. Posao mi nije ostavljao mnogo slobodnog vremena pa nisam često upoznavala nove ljude. Izlazila sam s nekoliko prijatelja, najčešće na piće
poslije posla. Jednog dana, moja prijateljica Vlatka dovela je i svog kolegu s posla.

Moram priznati da mi se Igor nije odmah svidio na prvi pogled. No, kako nam se pridružio i sljedećih nekoliko večeri, nekako sam počela razmišljati o njemu. Trudila sam se izbaciti ga iz glave jer sam bila uvjerena da nije moj tip i da mu se sviđa Vlatka, a ne ja, stoga me nemalo iznenadilo kad se jednog popodneva pojavio u mojoj ordinaciji i pozvao me na kavu. Imali smo mnogo zajedničkih tema pa je razgovor bio zanimljiv, a na kraju mi je priznao da mu se
sviđam i da bi htio da se bolje upoznamo. Tako je počelo naše druženje. Shvatila sam da si odlično odgovaramo, a prijateljstvo je preraslo u divnu ljubavnu vezu.
Osjećala sam se ispunjeno i sretno, Igor me obasipao nježnošću i pažnjom i uz njega sam se uvijek osjećala posebno. Nakon nekoliko godina počela sam razmišljati i o zarukama. Maštala sam o bijeloj vjenčanici i pitala se kakvu bi boju očiju imala naša djeca. Uvijek smo bili iskreni jedno prema drugome pa sam mu povjerila i svoje nade.
Očekivala sam da će biti oduševljen, no njegova me reakcija zaprepastila. Rekao mi je da me obožava i da se možemo vjenčati i sutra ako treba, ali da ne želi imati djecu. Odgovorila sam mu da ni ja ne želim djecu odmah, već jednog dana, kroz tri-četiri godine, na što je on rekao da ga nisam dobro razumjela, da on nije očinski tip, da ne želi djecu uopće i da sam mu ja dovoljna. Briznula sam
u plač. Žarko sam željela provesti život s njim, ali nisam mogla zamisliti taj život bez djece. Nisam mogla vjerovati da može biti tako bezosjećajan.
Nisam znala što da mislim ili činim. Konzultirala sam Danijelu. Rekla sam joj da sam zbunjena i nesretna. Ona je odmah znala zašto je zovem.
- Vesna, vidim da imate veliku želju za potomstvom s čovjekom kojeg volite.
Veza u kojoj ste sad vas ispunjava u svakom drugom pogledu, no taj muškarac ima drugačije želje i potrebe. Vaša veza je skladna, no ako dvoje ljudi ne gledaju u istom smjeru, taj odnos se ne može razvijati u pravom smjeru. Ako ostanete zajedno, u vama će se s vremenom rasti osjećaj praznine i razočaranja, za što ćete kriviti njega, a on će se braniti činjenicom da je bio otvoren prema vama od početka. Vi ćete svoju sreću pronaći s drugim muškarcem, koji će kao i vi voljeti
djecu i koji će smatrati da su ona produžetak ljubavi između muškarca i žene.

Njene su me riječi iznenadile jer sam i sama baš tako razmišljala, no s druge strane nisam mislila da je moguće da se udam za nekog drugog.
- Igor će vam se htjeti vratiti, no to vam više neće biti bitno.
Taj drugi muškarac će već biti otac i zbog toga biste se mogli suočiti s
neodobravanjem okoline, no nemojte dopustiti da tuđa mišljenja upravljaju vašim životom. Njegova djeca će vas dobro prihvatiti i uz njega će vam sve želje biti ostvarene. Uživat ćete u zajedničkom životu i planiranju budućnosti.
Dugo sam razmišljala o njenim riječima. Ostaviti Igora značilo bi izgubiti sigurnost, ali sam znala da takva veza nije mogla opstati. Nedugo nakon prekida, upoznala sam u parku Mladena, udovca koji je s četvero djece živio blizu ordinacije. Svidio mi se njegov britki um i sjaj u očima kad je pričao o svojoj djeci. Naprosto ih je obožavao, čak je spomenuo i kako bi volio imati još djece. Nalazili smo se sve češće i ubrzo mi se uvukao pod kožu, kao i njegova djeca.
Predložio mi je da preselim u njegov stan, a prvog dana zajedničkog života me zaprosio. Baš kao što mi je Danijela bila rekla, ubrzo nakon toga javio mi se Igor, obećavajući da ćemo imati djecu i da će učiniti sve za nas, no ja sam ga glatko odbila.
Prijateljice su mi savjetovale da mu se vratim, govorile mi da mu je valjda trebalo neko vrijeme da razmisli. Rekle su mi da su počele kružiti glasine o meni. Čini se da nitko nije mogao razumijeti da bi djevojka mojih godina radije odabrala starijeg čovjeka, udovca s djecom, nego divnog i krasnog mladića kao što je Igor. Naravno da mi nije bilo ugodno čuti da se o mom privatnom životu priča po gradu, no usredotočila sam se na to da samo ja imam mogućnost i pravo odabrati s kim ću provesti svoj život. Još jednom sam dobro razmislila. Shvatila sam da prema Igoru gajim tople osjećaje, ali ne ljubavne naravi. Ništa mi nije značilo to što drugi misle da bi on bio prikladniji. Uostalom, što to uopće znači prikladniji? Zar ne bismo uvijek trebali slušati svoje srce? A meni je ono govorilo da mi je mjesto uz Mladena i njegove mališane. Iako su me oni od početka dobro prihvatili, znala sam da će trebati još puno truda dok se potpuno ne uklopim, no to sam željela više od bilo čega. Mladen je divan muškarac i uz njega sam pronašla potpunu sreću. U kolovozu očekujemo rođenje našeg prvog djeteta. Ne znam samo tko mu se više veseli – ja, Mladen ili njegova djeca!