Kalendar događanja

Član JosipJankovic

Upisao:

JosipJankovic

OBJAVLJENO:

PROČITANO

190

PUTA

Zdenac u klaustru samostana Maulbronn

Zdenac u klaustru samostana Maulbronn
Učinio sam još korak, dva prije negoli mi zvuk dopre do svijesti. Tada stadoh skamenjen, srce mi zatitra, i sjećanje ponovno otvori svečane dveri, više i svetije nego prije, i ponovno znah! O, pjesmo moje mladosti! Nikakav zvuk na svijetu, ni crkvena zvona moga zavičaja i nijedan ljudski glas od onih još živih, ne govori mi tako kao ti, pjesmo moje mladosti, a kako sam te samo zaboravio! Zbunjen i posramljen približio sam se tom čudu, stao na ulaz kapele sa zdencem i u jasnoj sjeni nadsvođene prostorije gledao gdje tri zdjele lebde jedna nad drugom dok se raspjevana voda u osam tankih mlazova slijeva iz prve zdjele u drugu, i u osam tankih zvonkih mlazova iz druge u ogromnu treću, a svod se u vječno ljupkoj igri poigrava tim živahnim zvucima, danas kao i jučer, danas kao tada, i stoji predivno u sebi skladan i savršen kao slika vječne ljepote.

Zdenac u klaustru samostana Maulbronn

Nakon dvadeset i dvije godine prvi put ponovno sam se provezao malim
vlakom pokraj ljetnih šumovitih brežuljaka maul-bronnskoga kraja,
sišao na smrznutoj željezničkoj postaji, pa se kroz vlažnu šumu
zaputio prema Maulbronnu17. U zraku se osjećao gorak miris lišća,
kroz bukovo granje iznad vinograda
vidio sam Elfingerov brijeg i obli Eichenhiigel i igrališta iz
đačkoga doba, u toplome isparavanju doline iznad vrhova lipa stršili
su šiljati vršci tornjeva i komadić dugoga crkvenoga krova, a iz
stotina iznenada napuklih brana k meni najednom poteče neizreciv
osjećaj ponovnoga viđenja, sjećanja, opomene, kajanja. Tjeskoba
ostarjela čovjeka, duboka ljubav i poplašena čežnja omamljeno lepeću
krilima. Oj, dolino, šumo, igralište pokraj hrasta!
Spuštajući se po omarnoj vrućini obuzdavao sam srce i stupao čvrstim
korakom, prošao kraj stare pošte, ušao kroz velika vrata, i prešavši
samostanski trg krenuo prema lipama, zdencu i "Raju", vidio trg i
zgrade kako stoje u blaženoj poluzbilji, upravo kao u mome sjećanju,
slušao kako toplo i potmulo u rascvjeta-lim lipama zuje rojevi pčela,
ispod visokih oblih lukova zašao u "Raj", iznenađen stao okružen
nepomičnom kamenom hladnoćom, dubokim gutljajima pio ozbiljni
milozvuk prozorskih lukova i vitkih živahnih stupova, upio u se
hladan samostanski zrak i najednom ponovno znao sve, svaku stubu i
vrata, svaki prozor i svaku izbu, svaki krevet u spavaonici, miris
vrta i miris samostanske kuhinje i zvuk jutarnjega zvona!
Sve je opet bilo tu, ništa nije nedostajalo, mogao sam produžiti
naslijepo i u mraku pronaći svaki put, baš kao prije dvadeset i dvije
godine. Udisao sam, oslobođen, tu slatku neobičnost - zavičajni zrak,
meni putniku bez zavičaja tako rijedak, tako posve nov! Kao daje neka
davno razbijena i postrance ostavljena dragocjenost preko noći
ponovno postala cijela i lijepa i moja. Kao da dragi pokojnici stoje
kraj mene, gledaju me u oči i smiješe se jer sam ih držao mrtvima.
Kao da je opet ovdje sve ono što je mladost, sada već daleku i
bajkovitu, nekoć činilo tako punom povjerenja i utješnom i bogatom:
očinski dom, majka, drugovi, fantastično izazovna budućnost.
Preboljevši prvu opojnost nastavio sam hodati, amo, tamo, bez žurbe,
malim dobro znanim hodnicima u miru te prisne mi blizine. Posvuda
živa sjećanja, a iza njih, poput ostataka starih slika ispod kasnije
žbuke, ponegdje bijesnu ostaci nekih dubljih uspomena, krhotine
ondašnjega nesvjesna duševna života; zarasli u prošlost potmulo
odzvanjaju najdublji doživljaji iz čarobna djetinjstva kada je tek
trebalo nečuveno doživjeti i mnoštvo stvari iskušati. A kamo je sve
to otišlo? Što je od toga nastalo? Malo, vrlo malo.
No nešto sam bio zaboravio i to je izronilo tek poslije, u svoje
vrijeme.
Zatim sam, u vrijeme kada inače nitko ne smije ulaziti u zatvorene
dijelove samostana, tiho okrenuo debeli ključ u teškim vratima i
oprezno otvorio vrata klaustra. Ni tu nije bilo ničega što u sjećanju
ne bi imalo svoju sliku: gotički svod i nizovi prozora, crvenkaste i
sive kamene pločice s uklesanim nadgrobnim kamenjem između njih,
grbovi i pastirski štapovi, zagonetno isprane mrlje od boje u staroj
žbuci, između kamenih prozorskih križeva u smirenom svjetlu zasićeno
zelenilo grmova između kojih nježno i tužno svjetlucaju dvije, tri
ruže.
No sada, približivši se uglu, do mene dopre blaženo neobična glazba,
lagani, zanosni zvuči, višeglasni u potonuloj monotoniji, ni daleki
ni bliski, čudesni, a opet tako normalni, kao da sklad ove građevine
sam u sebi odjekuje ozbiljno i milo.
Učinio sam još korak, dva prije negoli mi zvuk dopre do svijesti.
Tada stadoh skamenjen, srce mi zatitra, i sjećanje ponovno otvori
svečane dveri, više i svetije nego prije, i ponovno znah! O, pjesmo
moje mladosti! Nikakav zvuk na svijetu, ni crkvena zvona moga
zavičaja i nijedan ljudski glas od onih još živih, ne govori mi tako
kao ti, pjesmo moje mladosti, a kako sam te samo zaboravio! Zbunjen i
posramljen približio sam se tom čudu, stao na ulaz kapele sa zdencem
i u jasnoj sjeni nadsvođene prostorije gledao gdje tri zdjele lebde
jedna nad drugom dok se raspjevana voda u osam tankih mlazova slijeva iz prve zdjele u drugu, i u osam tankih zvonkih mlazova iz druge u ogromnu treću, a svod se u vječno ljupkoj igri poigrava tim živahnim
zvucima, danas kao i jučer, danas kao tada, i stoji predivno u sebi
skladan i savršen kao slika vječne ljepote.
Mnogo mije plemenitih svodova pružilo sjenovito utočište, mnoge su me
lijepe pjesme uzbuđivale i tješile, mnogi su zdenci meni putniku
žuborili. No ovaj je zdenac više od toga, beskrajno više, on poje
pjesmu moje mladosti, on je imao moju ljubav i vladao mojim snovima u
doba kada je svaka ljubav još bila duboka i žarka, a svaki san
zvjezdano nebo puno budućnosti. Sve čemu sam se u životu nadao, sve
što sam kanio biti i stvoriti i trpjeti, sve junaštvo i slava i
svetost umjetnosti što su do bola ispunjali moje prve životne snove,
sve mije to ovaj zdenac pjevao, sve to osluškivao i štitio. A ja sam
ga zaboravio! Ne kapelu sa zvjezdanim svodom i odveć vitkim
prozorskim potpornjima, niti zdjele zdenca ni mali, svijetli zeleni
vrt usred muklih zidina. Ali pjesmu zdenca, taj čarobni ravnomjerni
poj vode što se meko ruši, to utočište i blago moje najranije i
najčistije mladalačke čežnje, njega sam zaboravio. Stajao sam tih i
nujan u toj prisnoj svetinji i ćutio u sebi, duboko i neizbrisivo,
svaki grijeh i opačinu i nisam stekao ni junaštva ni umjetničke
vještine koji bi se s tim snovima mjeriti mogli, i nisam se usudio
nagnuti preko ruba i u mračnoj vodi potražiti svoju sliku. Samo
uronih ruku u hladnu vodu sve dok ne poče mrznuti se od hladnoće, i
slušah kako pjesma zdenca struji u vrtnu tišinu i u duge, mrtve
kamene dvorane, ljupka kao nekoć, no za me puna duboke gorčine.
"Mora daje za tebe bio predivan osjećaj", reći će mi poslije
prijatelj, "obilaziti ova mjesta i sjećati se onog doba. Tada si bio
pun čežnje za svijetom i umjetnošću, i pun sumnja jer nisi znao kako
će se sve ostvariti. A sada se vraćaš iz daleka svijeta, sa svoga
posla, iz umjetničkog života s putovanjima, zabavama i prijateljima
..."
"Da, divno je", mogao sam jedino reći.
A onda sam još jednom sjeo pod visoke lipe, još jednom se uspeo do
staroga igrališta gore kod hrasta, još jednom proplivao u dubokome
jezeru, a zatim otputovao. Otada, kada pomislim na Maulbronn, ponovno
dobro vidim Faustov toranj i "Raj", trg sa starim hrastom i šiljati
zvonik crkve, no to su samo slike i ne mogu biti tako sjajne i žive
dok im u pozadini odzvanja meki zvuk zdenca u kapeli klaustra, a
sjećanjima se nataložila ispod drugih sjećanja poput ostatka starih
svetih slika ispod razrijeđena vapna na crkvenome zidu.
(1914.)

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

Osvježi podatke

SRPANJ...

Osvježi podatke

METODE I TEHNIKE

Osvježi podatke

BRZI CHAT

  • Član iridairida

    bravo, čestitke oboma!

    18.07.2019. 18:01h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    izašla je moja 3. zajednička zbirka poezije "Eho poezije" Jadranka Varga i Ivan Dragičević

    17.07.2019. 12:38h
  • Član mkrmarmkrmar

    Lijep pozdrav svima !

    13.07.2019. 15:51h
  • Član vanessavanessa

    ♥♪♫ ♥*♪♫ ♥L.p

    12.07.2019. 12:55h
  • Član bglavacbglavac

    Lijep pozdrav svima !

    29.06.2019. 07:43h
  • Član vanessavanessa

    ♥♪♫ ♥*♪♫ ♥L.p

    27.06.2019. 11:11h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, lijep i radostan blagdan vam želim! Lp

    20.06.2019. 01:07h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

Osvježi podatke

MAGIJA

Osvježi podatke

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Pred kolibom u Bernskim Alpama San o bogovima