SUVREMENA je znanost unijela pravu revoluciju u naše poimanje svijeta. To ne treba posebno objašnjavati. No kako su sve te novosti utjecale na naše poznavanje Boga? Kako vidimo čovjekovu ulogu u općem rasporedu? Znamo vrlo malo — vjerojatno i manje od jedan posto svega što je moguće otkriti — o Bogu i temeljnim duhovnim načelima. Posljednjih godina znanstvena istraživanja otkrivaju da je svemir fantastičan i po veličini i po složenosti, pa neki sada navode mogućnost da bi mu izvor mogao biti neusporedivo veći Bog od Boga kojeg smo dosada zamišljali. Ipak, mnogi ljudi, čak i školovani teolozi, imaju različite, ograničene poglede na opise Stvoritelja i njegovu ulogu u stvaranju ovog nevjerojatnog svijeta.
Teologija poniznosti potiče otvoreno razmišljanje i zaključke koji sadrže riječ »možda«. Važno je iznova promisliti o onome što je poznato i revidirati pretpostavke na kojima se temelji naše današnje znanje. To je jedan od načina na koje može doći do napretka i povećanja znanja. Moguće je da nam zahvaljujući daru slobodne volje Bog dopušta da sudjelujemo u tom trajnom kreativnom procesu. Možda se od nas traži da nadiđemo predrasude i strahove, osobne nade i težnje, i ugledamo veličanstveni plan i beskrajnu veličinu Stvoritelja. Možda bismo od sebe — bez obzira proučavamo li prirodni svijet ili duhovni svijet — trebali zatražiti da u vlastitome životu proučimo i doživimo krajnji oblik odnosa između fizičke i duhovne stvarosti.

U knjizi Odrastanje na Mliječnoj stazi Timothy Ferris govori o našem neznanju u vezi s veličinom svemira. »Ipak, što više

Ime te beskrajne i neiscrpne dubine i
tla po kojem hodaju sva bića glasi Bog. — Paul Tillich 

Kada se držalo da je kozmos tek uredan vrt u kojem je nebo strop, a zemlja pod, dok mu se povijest poklapa s poviješću čovjekova roda, još smo mogli zamišljati da ćemo jednog dana spoznati i veliki plan i sve pojedinosti. Tom se iluzijom više ne možemo zabavljati.
 

Nema boljeg načina na koji ćemo slaviti Gospodina i Stvoritelja svemira nego kada s krajnjim divljenjem u svim stvarima, koliko god izgledale maleno golome oku, ali su primile dar života i sve veće snage, uviđamo simbol njegove neograničene snage i savršenstva. — Antoine van Leeuweenhoek

Jedna od glavnih perspektiva koje se s vremena na vrijeme razmatraju glasi: Ako je Bog beskonačan, ništa ne može biti zasebno.
Čini se više nego očitim da je stvarnost neusporedivo dublja i zagonetnija nego što se držalo. Možemo li spoznati nove vidove Stvoritelja proučavanjem dubljih aspekata prirode i iznošen