YOGANANDA nam govori: »Gotovo je nemoguće ljudskim jezikom opisati kozmičku pustolovinu Božjega stvaranja i njezinu profinjenu isprepletenost s pojedinačnim životnim pustolovinama nebrojenih ljudskih bića«. Život se često smatra najvećom uopće zamislivom pustolovinom.
Moguće je da na više različitih načina svatko od nas osjeća duboku misteriju osjećaja da živimo. Kada se dijete rodi ili kada nas pogodi smrt bliske osobe, misterija života postaje osobnija, bliskija i opipljivija.
Neka vam lice uvijek bude na suncu, pa nikada nećete vidjeti sjene. — E. C. McKenzie

Optimizam je čovjekova putovnica koja
ga vodi u bolje sutra. — Anonimna

Kako živimo iz dana u dan? Ne teoretski, ne filozofski ili idealistički, nego kako doista živimo? Je li sve što govorimo i činimo korisno i produktivno? Je li svijet bolji jer smo i mi njegov dio? Jedna je žena sadila cvijeće gdje god je živjela jer je željela uljepšati svoj komadić Zemlje! Svatko tko je prošao pokraj njega uživao je u ljepoti njezina vrta! Možemo li živjeti tako da je svaki dan bezgranično važan? Kako to postići? Je li vam kada palo na pamet da ste uronjeni u područje beskonačne duhovne moći i da je možete naučiti koristiti?
Kako?

Optimist možda neće razumjeti, ili ako razumije, možda se neće složiti s dominantnim stavovima; no on vjeruje, zna, da će, dugoročno gledano, i s vremenom prevagu odnijeti sve ono što je ispravno i najbolje. — Thomas A. Buckner

Čini se da se kod mnogih ljudi pojavljuje sve izraženija želja da budu potpunije i vidljivije živi. Počinjemo li uviđati da smo ovdje zbog
određene svrhe? Izgleda li da nas nešto vuče na duhovno putovanje?
Možemo početi tražiti više oblike znanja: duhu koji je spreman tražiti otvaraju se stotine vrata!

Što čovjeka vodi prema napretku? Svjesno i odmah možda i ne znamo razloge koji nas potiču naprijed. Ali je li točno da se »nešto« u
nama budi? Bi li to mogla biti sve veća gorljivost prema mnogobrojnim
prilikama koje nas pozivaju da proširimo i napregnemo um i proširimo perspektivu? Bi li to »unutarnje komešanje« moglo biti nada u to da ćemo ostvariti ciljeve? Posjeduje li život blistavilo koje nas vuče naprijed u potrazi za povećanim služenjem i stvaranjem koristi?
Je li moguće da »optimizam ima korijene u trajnoj dobroti«, te da osjećamo poziv pozitivnih stavova? Mogu li misli o jedinstvu i povezanosti graditi samopouzdanje i poticati nas da učimo nove načine razmišljanja,
pa tako i alternative rješavanju sukoba agresijom? Je li sve to dio trajne dobrote prirođene čovječanstvu?

Kada otkrijemo sposobnost vlastite duše da pronalazi dobrotu u svakoj situaciji — i radosnoj i tužnoj — možemo li se probuditi i
spoznati veću slobodu, više oblike izražavanja i veće koristi? Možemo li postati istraživačima i otkrivačima blagoslova duha? Možemo li u
svemu oko sebe uviđati obnovljeni osjećaj zahvalnosti?
Beskonačna Dobrota ima toliko široke ruke
da prihvaća sve što joj se obrati. — Dante

kazati svoju gorljivost prema životu, oduševljenju omogućiti da se prelije
u sve što činimo sve dok ne počne utjecati na sve oko nas? Je li moguće da ta moćna energija simbolizira ono što se naziva »dodirom
s beskonačnošću božanskoga«?

Optimističan čovjek život tumači na najpovoljnije načine i samopouzdano
radi na pomagalima i lijekovima. Jeste li uočili kako se sve odvija posve pozitivno kada ljudi očekuju pozitivne ishode? Optimističnost
ne znači da usput nećete nailaziti na izazove. Međutim, optimističan stav sa sobom nosi i svijest o tome da svaka situacija sadrži i potencijal za pozitivan ishod i veće dobro. Namjera je optimista upravo otkrivanje tog dobra! Kada se nađe pred preprekom, optimist traži rješenja. Otvorena uma i iskreno gleda pozitivne strane i traži najpovoljnije i najplemenitije ishode. Optimizam širi radost i sreću!

Dobrota je uvijek prednost. Čovjek koji je iskren, srdačan i koristan možda nikada neće postati slavan, no poštuju ga i vole svi koji ga poznaju. Tako je postavio čvrste temelje uspjeha i imat će život dostojan življenja. — Herbert N. Casson

Emerson gorljivo i rječito piše upravo o optimizmu; i to u razdoblju nakon bolesti i smrti prve supruge, dvojice braće i obožavanog
šestogodišnjeg sina. Intenzitet takvih tragedija kod nekih bi ljudi izazvao ogorčenost i ciničnost. lako je doživio duboku bol i žalost, kod
Emersona je vjera u dobrotu života održala njegovu ljubav prema korisnim zamislima.

Svatko od nas također može spoznati i izraziti ono što je Emerson nazvao »Nepogrešivim povjerenjem i... vizijom koja vidi da je istinito ono što je najbolje. S takvim stavom čovjek može odbaciti sve nesigurnosti i strahove i imati vjere u to da će vrijeme otkriti odgovore
na svaku osobnu zagonetku«.

Tko ostvari vlastitu predodžbu o veličini
zacijelo je o njoj uvijek imao vrlo loše
mišljenje. — William Hazlitt

Suvremeni se um malo-pomalo otvara
prema različitim vizijama stvarnosti. — Sogyal Rinpoche