Iskazivanje zahvalnosti donosi nove razloge za zahvalnost — Anonimna
Velik je onaj koji nije ostao bez djetinjeg
srca. — Mencius

DANAS ZAPJEVAJMO pjesmu slave i hvale za nebrojene razloge za sreću kojima smo obdareni! Može li tajna zahvalnoga srca biti
stav zahvalnosti koji nas pridiže prema stalnoj povišenoj svijesti u sklopu koje znamo da je život dobar i da sreće ima u izobilju?
Životni zakon govori nam da se sreća povećava kada razvijemo i držimo se načela iskazivanja zahvalnosti. Kako? Vrlina zahvalnosti
može izravno dotaknuti same temelje čovjekova postojanja i razlozi za zahvalnost mogu se početi množiti.

Što je točno stav »iskazivanja zahvalnosti«? I kako ga razviti?
Riječ je o svjesnoj odluci da tražimo dobro, blagoslov i sreću.

Zahvalnost je simbol
plemenite duše. — Američka izreka
Zahvaljivati je dobro,
kao i opraštati. — Charles Swinburne
u svakome na koga naiđemo i u svakoj situaciji koju doživljavamo.
A to je prirodna posljedica naše vjere u moguće postojanje davatelja dobrote i vlastitu spremnost da iskusimo dobrotu. Bilo
da tog davatelja nazivamo Bogom, Alahom, Duhom ili nekim drugim imenom, možemo ostvariti stav u kojem se pripremamo za
davanje i primanje sve raskošne dobrote u kojoj obitavamo.

Čemu god poklonimo pozornost i vjeru, to postaje našim iskustvom. Stoga je, kako bismo razvili stav izražavanja zahvalnosti, logično da pozornost usmjerimo na ono što nam u životu
trenutačno služi kao izvor sreće i zadovoljstva. Možemo početi od zahvalnosti za obitelj i voljene osobe, dom i zajednicu u kojoj živimo.
Zahvalnost možemo proširiti i tako da obuhvati zahvalnost za sposobnosti i sve čime smo obdareni i to tako da to prihvaćamo
kao prilike koje je moguće uložiti za opće dobro. Možemo cijeniti i biti zahvalni na prilikama tako što ćemo ih prihvatiti kao izazove za postignuća. A zahvalnost može otvoriti vrata
kreativnim zamislima koje obogaćuju život i pomažu nam da pridonesemo napretku čovječanstva.

Jedna jedina moćna riječ — »Hvala!« — izgovorena iskreno ili ostvarena bez izgovaranja, može otvoriti vrata sve većem
svijetu dobrobiti. Zahvalnost znači priznanje. Riječ je o priznanju i potvrdi činjenice da se dogodilo nešto pozitivno i značajno. A ne
osjećamo li svi veliko zadovoljstvo kada čujemo iskrene pohvale i odobravanje? Posredstvom tona ili izraza lica, odnosno odabira
riječi, možemo drugoj osobi prenijeti zahvalnost i činjenicu da cijenimo njezin doprinos. Nema sumnje da priznavanje dobra može sadržavati jednako toliko veličine kao i dobro djelo!

Kada se naša duša razvije i počne pokazivati više suosjećanja i brižnosti, sve više i više zanimaju nas druga ljudska bića koja u svakodnevnome životu na ovome svijetu proživljavaju radost i tugu, uspjehe i izazove. Tako možemo suosjećati sa suputnicima
i nastojati razvedriti i poticati one na koje nailazimo na životnome putu. Nismo odvojeni i izolirani. U duhu smo jedno.
Ono što utječe na jednoga, utječe na sve. Svaki čvrsti stisak ruke koji ponudimo kao pomoć unosi veću poniznost u radost istinskog
i nesebičnog služenja. Žudimo za većim i dubljim prosvjetljenjem i mudrošću.

Počinjemo uviđati da je jedno od najboljih sredstava za suzbijanje nečega što nam izgleda kao nedostatak, ograničenje ili negativno iskustvo upravo svakodnevna zahvalnost za sve što imamo. Svatko može biti svjestan obilja prisutnog u životu i istodobno se osjećati uskraćeno. Bez obzira na trenutačnu situaciju,

Zahvalnost otvara našu svijest tako da možemo još više primati.— Elizabeth Sand Turner
Životni čimbenik — božanski život koji prožima sve — dovoljan je razlog za zahvalnost i radost.

Zahvalnost nam pomaže da se oslobodimo samonametnutih ograničenja. Počinjemo uviđati sastojke nužne za radostan život
i znamo da nakon svake noći dolazi novi dan. Počinjemo shvaćati da je nešto nemoguće samo na izgled, ne i u stvarnosti.
Naši pozitivni stavovi daju nam unutarnju sigurnost i snagu koja može nadići sve situacije.

Put do veće zahvalnosti može biti jednostavan i snažan upravo kao priča koja slijedi. Skupina djece iz susjedstva često se okupljala i razgovarala o novostima u životu. Bilo je lijepo promatrati to prijateljstvo među djecom, a iz tih mladih umova izviralo je neočekivano znanje. Jedna majka povremeno je sudjelovala
na njihovim sastancima i pričala im priče. Kada je spomenula svoju »kutiju s nakitom«, najdragocjeniju stvar kojom raspolaže,
dječju maštu dovela je do neslućenih visina. Naglašavala je da je njezina kutija toliko sigurna da njezin sadržaj ne može ukrasti baš
nitko! Dakako, u dječjim su se glavama pojavile blistave slike zasljepljujući dijamanata, smaragda, rubina, bisera i sličnih neprocjenjivo
vrijednih ukrasa. U njihovim sanjarijama, ona je bila nasljednica iz bogate obitelji, iako njezin svakodnevni život nikako nije ukazivao na veliko materijalno bogatstvo.

O, Veliki duše, još jednom budim se sa suncem,
Zahvalna za darove, koji dolaze jedan po jedan.
Zahvalna za najveći dar, taj dragocjeni dah života.
Zahvalna za sposobnosti koje me vode i danju i noću.
Dok prolazim odabranim putem svega što još trebam naučiti,
Učim duhovni mir i sreću, nagrade u životu.
Hvala ti za duhovnu snagu, misli i molitve;
Hvala ti na bezgraničnoj ljubavi koja me usmjerava cijeli dan. — Twylah Nitsch
Jednog su je dana djeca upitala što se nalazi u kutiji. Dok su gorljivo iščekivala odgovor, ona se smiješila svima redom. A zatim ih je pozvala da se okupe oko nje i sjednu na travu. »Sada
ću vam odati čudesnu tajnu«, prošaptala je. »To nije prava kutija!«
Djeca su je gledala razrogačenih očiju, puna iščekivanja. Majka je nastavila: »Zapravo je riječ o riznici vašega srca. I svatko od
nas ima takvo blago! Sadržaj kutije osjećaji su ljubavi, radosti, mira, zahvalnosti, te vjera u to da smo nasljednici Stvoriteljeva kraljevstva... a riječ je o istinski božanskome naslijeđu. Uvjerena sam da svatko može nadvladati
strah ako učini upravo ono čega se
boji. — Eleanor Roosevelt 

I vi možete biti snaga koja širi dobro, možda i više no što mislite. Možete pomagati, usrećivati, cijeniti i poticati osobe oko sebe. Zahvaljujući vlastitome stavu zahvalnosti, u srca svojih bližnjih i onih na koje nailazite možete unositi snagu, utjehu i mir.
A moguće je i da, poput one majke u priči, možete poslužiti i kao nesvjestan utjecaj na osobe koje su oko vas.

Jedna drevna poslovica kaže: »Magarac koji nosi težak teret možda nikada neće spoznati koliko vrijedi to dragocjeno drvo na njegovim leđima: znat će samo koliko je teško«. Bez zahvalnosti
osjećat ćemo teret okolnosti i iz vida izgubiti dragocjenu narav dara koji se nalazi pred nama.